OTOČAC - Tradicionalna Fabijanova u Otočcu – proslava blagdana sv. Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe i zaštitnika Gacke te obilježavanje Dana grada Otočca – održana je jučer, a predvoditelj euharistijskoga slavlja bio je Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru.
Svečanost je započela kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u gradskom perivoju, gdje su predstavnici gradskoga poglavarstva, predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja, vojske i policije, kao i više udruga i ustanova položili vijence i upalili svijeće, a molitvu za poginule branitelje vodio je otočki župni vikar pop Ante Luketić s ministrantima.
U poticaju na pobožno sudjelovanje u molitvi istaknuo je da su u nju uključeni svi poginuli, nestali i umrli hrvatski branitelji – ponajprije njih 112 iz Gacke te također 15.000 poginulih u Domovinskom ratu – ali i svi oni koji su tijekom proteklih 1100 godina hrvatskoga kraljevstva ginuli za krst časni i slobodu zlatnu. Potaknuo je na uključivanje u molitvu i naših predaka od početka IX. stoljeća, “kada je naš Borna, ‘knez Gačana’ počeo objedinjavati hrvatska rodovska naselja pa preko Gacke, Liburnije i šire povezivao naše pretka i tako započeo objedinjavanje ovih prostora gdje živi hrvatski narod…”
Potom je iz sakristije, oko Gačanskoga parka hrvatske memorije prema crkvi krenula procesija vjernika, svećenika, ministranata i biskupa, uz sudjelovanje puhačkoga orkestra otočkoga DVD-a. U crkvi je, prije misnoga slavlja župnik don Goran Antunović pozdravio biskupa i svećenike, gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom Goranom Bukovcem i Tinom Ostovićem te Darka Nekića, državnoga tajnika Ministarstva hrvatskih branitelja i sve okupljene vjernike, a posebno predvoditelja euharistijskoga slavlja Ivana Milovana, porečkog i pulskog biskupa u miru. Bilo je 12 koncelebranata. Pjevanje na slavlju vodili su pjevači triju župnih zborova – dječjeg zbora Anđeli, VIS-a Trinitas i zbora Sv. Cecilija – s Gabrijelom Degoricijom za orguljama.
U propovijedi je biskup Milovan, posvijestivši najprije značenje i važnost slavlja kršćanskih blagdana, dirljivo izrazio svoj osobni doživljaj toga slavlja, jer je dolazak u Otočac u njemu probudio živo sjećanje na vrijeme Domovinskog rata, kada je kao župnik u Rovinju s jednim lokalnim političarom dvaput dolazio u posjet mladićima iz svoje župe (i drugih istarskih mjesta), koji su u Otočcu i Gackoj kao vojnici držali položaje. – Pamtim - rekao je biskup - da je sve bilo tiho, ozbiljno, pa i napeto.
- Prenoćio sam tada kod gostoljubivog župnika Pezelja, popa Vlade; kojega sam i nakon 1995. posjetio ovdje s našim župljanima, dok se on tada ponovno mučio iznova obnavljati crkvu, koju su mu susjedi iz nedalekog Poduma tijekom rata ustrajno granatirali. A s ovim dijelom naše domovine – Likom, Krbavom i Gackom koja je uz to i čakavska – vežu nas Istrane i mnoga povijesna sjećanja. Kao što je, naime, tijekom 16. i 17. st. Venecija u obalni dio Istre, pod svojom vlašću, doseljavala izbjeglice ispred Turaka iz Dalmacije, tako su se u središnji, austrijski dio Istre mahom doseljavali ljudi s ovih strana, pa tako središnja Istra ima i danas sela, vama ovdje zasigurno lako prepoznatljivih naziva (i prezimena ljudi) Otočani, Modrušani, Brinjani, Hrvatini… Kolika su to bila neprestana stoljetna stradanja i ugroženosti na ovoj povijesnoj vjetrometini, pa onda i stalna raseljavanja našega naroda sve tamo do Gradišća u Austriji i Mađarskoj, do Češke i Slovačke, do sjeverne Italije…! Mi smo nedavno obilježili obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske. Doista, imamo razloga zahvaljivati Bogu i svima onima koji su se naporom, žrtvom, mnogi čak životom, ugradili u njenu obranu; zahvaliti za dar slobode domovine te u svojem životu i djelovanju doprinositi njenoj izgradnji, nastojanjem oko općeg dobra, oko pravde, poštenja, solidarnosti u društvu i posebno oko zajedništva u našoj domovini (što kod nas nikad nije bilo lako).
U ovoj godini 2025., znamo, zajedno s Općom Crkvom slavimo Jubilejsku svetu godinu. Naši biskupi u prigodnoj poslanici o tome pišu: Slavimo tu godinu “kao vrijeme zahvalnosti Bogu za njegove milosne darove, ali i darovano vrijeme obraćenja, pomirenja i pokore” te našega “poslanja da se ovaj svijet… učini što skladnijim sa Stvoriteljevim naumom mira, pravednosti i istinskoga zajedništva u ljubavi” (t. 2).
Uz tu Jubilejsku godinu opće Crkve mi u Hrvatskoj ove godine dodatno slavimo svoj veliki nacionalni jubilej: 1100. obljetnicu splitskog crkvenog sabora iz godine 925., kada je – te iste godine – papa Ivan X. uputio poznato pismo “dragomu sinu Tomislavu, kralju Hrvata”… Slavimo dakle i 1100 godina Hrvatskog kraljevstva… U svezi s tim nacionalnim jubilejom naši biskupi pišu: “ako je minulo jedanaest stoljeća od tih prvih nacionalnih crkvenih sabora, oni nedvojbeno predstavljaju onu baštinu na koju se vrijedi iznova vraćati”. Očito, tim se slavljima vraćamo na svoje duhovne korijene, ono što se danas s pravom naziva “kršćanskim korijenima Europe”. Upravo su ti kršćanski korijeni oblikovali tijekom 11 stoljeća vjeru, duhovnost i kulturu našega naroda, o čemu svjedoče i lijepi kameni spomenici Gačanskoga parka hrvatske memorije, ovdje pokraj vaše crkve. A ti nam kršćanski “korijeni pomažu i danas na novi način živjeti ljepotu evanđelja u nužnoj povezanosti osobnoga i zajedničkoga”.
Poštovani vjernici, braćo i sestre, misleći na današnje vrijeme u kojem mi živimo, vidimo velike sličnosti s vremenom staroga poganstva. Na djelu je danas, kako vidimo, novo poganstvo: kod mnogih – vjera da će znanost i tehnički napredak riješiti sve probleme, kod drugih pak samo velika materijalizacija života, kruti individualizam i traženje slobode od svega, a ignoriranje osnovnih normi morala Deset zapovijedi koje su upisane u samu narav čovjeka; vjera da je čovjek samo malo razvijenija životinja, a smrt je i tako konac svega… Veliki teolog papa Benedikt XVI. rekao je jednom da mu se čini “kako je neki tamni veo prekrio duhovni pogled modernog čovjeka.
Promatrajući takvo duhovno stanje svijeta u kojem danas živimo, gledajući duh novog poganstva koje je velikim dijelom preplavilo našu nekoć kršćansku Europu (koja kao da je zaboravila ili se čak odrekla svojih kršćanskih korijena); gledajući stanje i u našoj domovini Hrvatskoj, jedan je naš svećenik nedavno konstatirao: “Nas svećenika u Hrvatskoj ima 3.000, ali zato ima čak 10.000 vračara, gatara, prognostičara budućnosti, i to registriranih, koji plaćaju porez!” Doista, koliko je današnji svijet pun nevjere i praznovjerja, pun utjecaja zloduha, demona… Čini nam se da zli duh, sotona, vrši danas svoj utjecaj na jako mnogo načina: preko televizije, filmova, nasilja, pornografije, droge, promicanja protunaravnih veza i protuživotnih stavova, klevetanja i ocrnjivanja po medijima…
I svjesni smo kako vjera više ni kod nas nije sama po sebi razumljiva. Praktični i teoretski ateizam, vjerska indiferentnost, izbjegavanje pripadnosti Crkvi, bili su pred 100 godina rijetkost. Danas osjećamo sve više vjersku nepismenost novih generacija. Prisutna je vjerska bezvoljnost, temeljne postavke morala stavljamo na kocku, a čini se da ni zvona u mnogim župama više ne pozivaju na misu. Svjedoci smo k tome da za izrugivanje vjere i šalu na račun Katoličke Crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost, naprotiv.
Mučenici nas uče temeljnoj istini života: radost i osobno ispunjenje nije u traženju komotnosti i privilegija te u izbjegavanju svake žrtve, nego naprotiv u služenju dobru i darivanju sebe, iz dana u dan, ustrajno i vjerno – kazao je u propovijedi biskup Milovan.
IKA/M.K.