Ovisno o klimatskim prilikama, najčešće bolesti cime krumpira - plamenjača ili krumpirova plijesan (Phytophtora infestans) i koncentrična pjegavost lista (Alternaria solani) javljaju se s više ili manje intenziteta svake godine.
Plamenjača krumpira najštetnija je bolest krumpira čiji se prvi znaci bolesti javljaju obično u cvatnji ili neposredno nakon cvatnje. Simptomi su najuočljiviji na listu koji se nalaze najbliže tlu, premda mogu biti napadnute peteljke lista, stabljike i gomolji. Na lišću se pojavljuju pjege žućkaste boje bez jasnih granica, koje postupno postaju crvenkasto smeđe. Tkivo se unutar pjega vrlo brzo razmekša, postaje crno, vodenasto, a zaraženo lišće ostaje visjeti na cimi. Na zaraženim gomoljima mjesta zaraze su malo udubljena, plavo smeđe boje. Takvi gomolji vrlo brzo trule i slabo se čuvaju i u skladištu.
Agrotehničkim i kulturalnim mjerama može se mnogo pridonijeti u zaštiti od ove najštetnije i najčešće gljivične bolesti na krumpiru. Tim se mjerama može smanjiti primjena fungicida. Sadnja zdravih, nezaraženih gomolja u plodoredu jedna je od najvažnijih mjera, jer u protivnome gomolji zaostali u polju iz prošle vegetacije mogu dati zaražene biljke , koje su izvor zaraze. Gomolji iz skladišta ili trapova, ljuske krumpira nakon guljenja ne smiju se odlagati u blizini ili na parcele na kojima se sadi krumpir. Treba saditi relativno otporne sorte u određenom podneblju. Krumpir treba dobro zagrnuti, tako da ispod busa nema jarčića, humak mora biti zaobljen tako da se kiša slijeva u međuredove. U protivnom kiša će prenijeti spore gljivice do gomolja. Također treba suzbijati korove jer stvaraju povećanu vlagu u usjevu što stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti.
Unatoč svim tim mjerama krumpir se mora zaštititi i primjenom fungicida. Pošto se bolest ne javlja uvijek u isto vrijeme svake godine, rok za prskanja treba odrediti prema stvarnoj potrebi, tj. niti prerano niti prekasno.
Druga, vrlo česta bolest na krumpiru je koncentrična pjegavost lista koja se ove godine na području županije pojavila u većem intenzitetu upravo zbog česte izmjene suhog i vlažnog vremena, obilnih rosa i maglovitih jutara. Slabo ishranjene , oštećene biljke ili biljke izložene drugim stresovima podložnije su zarazi. Razvoju bolesti pogoduju topli dani s prosječnim temperaturama od 20 do 22 °C, s obilnim rosama ili pravovremenim kratkotrajnim kišama.
Prvi simptomi javljaju se na donjem lišću. Pjege su u početku malene, žućkaste, oštro su ograničene od zdravog dijela lista, a kasnije postaju smeđe i crne. Unutar pjega nalaze se koncentrični krugovi te se po tome i bolest može lako prepoznati i razlikovati od plamenjače. Pjege se vremenom proširuju, a listovi s više pjega se suše, ali ostaju pričvršćeni za stabljiku. Gljiva može zaraziti i gomolje na čijoj se površini vide udubljene tamne mrlje različite veličine i oblika koji je oštro odvojen od zdravog dijela gomolja.
Kako se gljiva prenosi zaraženim biljnim ostacima, osnovna preventivna mjera zaštite je sadnja zdravih gomolja i pridržavanje plodoreda. Preporuka je i sadnja manje osjetljivih sorti krumpira na dotičnu bolest. Primjenom fungicida u pravovremenom trenutku sprečava širenje ove bolesti.
Stoga da bi usjevi krumpira bili zdravi ili što duže bez simptoma bolesti potrebno je pridržavati se svih gore opisanih mjera zaštite. Preporučamo proizvođačima krumpira da redovito pregledavaju zdravstveno stanje usjeva i na vrijeme primijene sredstva za zaštitu bilja. Na području naše županije, prema višegodišnjim iskustvima, već u prvoj dekadi mjeseca lipnja potrebno je započeti s prvim usmjerenim tretiranjima protiv gljivičnih bolesti cime krumpira.
Poljoprivredna savjetodavna služba već dugi niz godina na području Ličko-senjske županije provodi praćenje i pojavu biljnih bolesti na ratarskim, voćarskim i povrtlarskim kulturama. Praćenje se provodi vizualnim pregledom i motrenjem , uz pomoć klimatskih stanica i feromona. Uz praćenje temperature zraka, relativne vlažnosti zraka, oborina i interakciji spomenutih čimbenika, uz pretpostavku da postoji izvor zaraze, u toku vegetacijske sezone izdaju se preporuke za zaštitu bilja od štetočina.
Na internetskoj stranici Poljoprivredne savjetodavne službe, www.savjetodavna.hr , u izborniku preporuke, moguće je za svaku županiju vidjeti aktualne preporuke za zaštitu bilja u kojima su navedena i trgovački nazivi sredstva za zaštitu kojima se može obaviti tretiranje.
Također u uredima Poljoprivredne savjetodavne službe u Gospiću i Otočcu ili na brojeve telefona 560 – 777; 771 – 353; 091 4882 773 mogu se dobiti savjeti iz domene pojave štetočina na bilju i njihova suzbijanja.
Savjetnik za zaštitu bilja
Martina Orešković, dipl.ing.agr.