Da se prisjetimo - 26. kolovoza 1939. stvorena Banovina Hrvatska

OTOČAC - Na današnji dan 26. kolovoza 1939. uspostavljena je Banovina Hrvatska. Bila je to autonomna jedinica u Kraljevini Jugoslaviji nastala po  sporazuma predsjednika jugoslavenske Vlade Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, vođe hrvatskog naroda, čelnika HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije, tada vodeće političke snage u Hrvatskoj.

Banovina je utemeljena na zakonskoj odredbi, na današnji dan te godine donesena je Uredba o Banovini Hrvatskoj. Banovina je uspostavljena temeljem članka 116. Ustava iz 1931. kao izvanredna mjera, uz istodobno raspuštanje Narodnoga predstavništva, kako bi se izbjeglo neizvjesno potvrđivanje Uredbe u Narodnoj skupštini. 

Formirana je kao zasebna jedinica sa širokim ovlastima u zakonodavnoj, upravnoj i sudskoj vlasti s obilježjima državnosti, koja su je približavala statusu federalne jedinice. Dobila je u nadležnost poslove poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih poslova te poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Poslije je tim ovlastima dodano sudstvo i oružništvo.

Predviđena je potrebna financijske samostalnost iz autonomnih prihoda kako bi Banovina uspješno mogla obavljati poslove iz svojih ovlasti.

Sabor je bio vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo u poslovima iz ovlasti Banovine. Upravnu vlast imao je ban, koji je supotpisivao svaki pisani čin kraljevske vlasti u Banovini. Bana je imenovao kralj, a odgovoran je Saboru i kralju. Banska se vlast ostvarivala preko 11 odjela kojima su na čelu bili odjelni predstojnici što ih je postavljao ban. Prvi ban Banovine Hrvatske bio je Ivan Šubašić.  

Banovina Hrvatska imala je svoju zastavu i svoj grb.

No nisu Srbi a niti Srbijanci tek tako olako prihvatili stvaranje Banovine. Reakcija u pojedinim kotarima Banovine uslijedila je odmah te je javno zatraženo pripajanje srpskom dijelu države, pod motom Srbi na okup. Ni Srpska pravoslavna crkva nije stajala po strani, protivila se hrvatskoj autonomiji i otvoreno istupala protiv stvaranja Banovine Hrvatske. Brojni srbijanski političari bili su jako nezadovoljni spomenutim Sporazumom, držeći da se Hrvatima „previše popustilo“. Bila je to izvanredna prigoda za rast srbijanskog nacionalizma, četništvo i pronacističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića i sličnih bili su rasadnici mržnje prema Hrvatima. A nije li se to ponovilo i uspostavom samostalne hrvatske države 1990.g.?

M.K.