OTOČAC – Ljevica u Hrvatskoj, jugonostalgičari, ili kako ih sve već ne nazvati, ne mogu smisliti Thompsona. Pokušavali su, i još uvijek pokušavaju, zabraniti ga, da je to vrijeme „druga Tite“ odavna bi to bilo završeno, zabranjeno, sjetimo se smo što se dogodilo s Vicom Vukovim, desetljećima mu je bio zabranjen javni nastup a tek u vrijeme propadanja bivše države tamo negdje 1988. ili 1989. stidljivo su na Televiziji Zagreb u noćnim kasnim urama puštane reklame o izdanoj ploči, tek po glasu se moglo prepoznati da pjeva Vice, a na njegovo ime na omotnici longplejke je, čini mi se, bio stavljen bijeli ili žuti cvijet karanfila.
Da Thompson nije Thomspon (reklama mu ne treba), ali da nije tako, onda bi valjalo parafrazirati komuniste pa kazati „što je više kleveta i laži, Thompson nam je miliji i draži“, tako se to nekada ispjevavalo „ljubičici bijeloj“. A zagrebački gradonačelnik te mahnita ljevica, „antifašisti“ i liberali grme protiv njega i – prave mu dodatnu reklamu, još se nisu osvijestili da to čine.
Thompsonova dvoranska turneja rasprodana je u rekordnom roku, u jednom danu, i to u svim gradovima u kojima je najavljen njegov koncert: u Zagrebu, Osijeku, Zadru i Varaždinu.
M.K.