OTOČAC – Ne može se taj zločin niti prešutjeti niti zaboraviti, noću s 20. na 21. studenoga 1991. na farmi Ovčara tzv. JNA i srbijanske legalne i nelegalne postrojbe učinile su stravičan zločin, ubile su 265 osoba od 16 do 76 godina. Buldožeri su prekrili zemljom jamu u koju su pobacali tijela. A da stvar bude bolja, svi likvidirani su izvedeni i odvedeni iz vukovarske bolnice kao teški ranjenici. Nakon ispitivanja i odabira majora Šljivančanina, koji danas kao „žali“ zašto se to dogodilo, 20. studenoga ujutro u sedam vojnih autobusa ukrcano je oko 300 ljudi i odvezeno na Ovčaru. Dočekao ih je špalir vojnika, dobrovoljaca i Arkanovih paravojnika.
Po nalogu majora Šljivančanina izdvojen je Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara i Jean-Michel Nicolier, teško ranjeni Francuz, koji se dragovoljno priključio ZNG-u. Odvezeni su do ribnjaka Grabova gdje su ih ubili vojnici specijalne satnije Prve mehanizirane gardijske brigade JNA, pod zapovjedništvom kapetana Miroslava Radića.
Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska pravaUN, je 22. listopada 1992. godine objavio da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja zarobljenika tada nije bila moguća zbog srbijanske okupacije, pa su snage UNPROFOR-a godinama do mirne reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi spriječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugoga svj. rata.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije što je trajalo 40 dana. Obdukcija je pokazala da su žrtve zaista ranjenici iz vukovarske bolnice, medicinsko osoblje, civili, žene i djeca. Ubijeno je 260 ljudi, a dosad ih je ekshumirano 200.
Likvidirana je i Ružica Markobašić (32) koja je tada bila u poodmakloj trudnoći, a Igor Kačić (16) najmlađa je žrtva Ovčare.
Eto, da se ne zaboravi!
M.K.