Da se ne zaboravi - 5. prosinca 1918. pale Prosinačke žrtve

OTOČAC – Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca stvoreno je 1. prosinca 1918., a četiri dana kasnije na Jelačić placu već su ležala tijela pobijenih Hrvata. To su poznate Prosinačke žrtve (piše se velikim slovom).

A što se to usred Zagreba dogodilo? Na Trgu bana Josipa Jelačića održani su prosvjedi građanstva i predvođenih pripadnicima 25. i 53. pješačke (domobranske) pukovnije, koji su jizvikivali parole potpore hrvatskoj republici, kao reakcija na proslavu ujedinjenja. Proslavu su organizirali jugounitaristi, naravno. A prosvjednici su ukazivali na ujedinjenje u novu državnu tvorevinu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda.

Po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića (inače Splićanina i navodno Hrvata) nad pripadnicima Kraljevskoga hrvatskog domobranstva (25. i 53. domobranske pukovnije) i građana Zagreba koji su prosvjedovali otvorena je vatra. Ranjeno je preko 20 građana, a život je izgubilo 15 Hrvata: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.

Dan prije ovog krvoprolića nove su režimske (beogradske) vlasti pokazale kakva će bitita nova država, da će biti velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma. Zabranile su izlaženje pravaško-frankovačkog dnevnika Hrvatska, kojim je posljednji broj izašao 3. prosinca 1918. godine. Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izraziti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika Hrvatska.

Uslijedile su strašne represije režima, suđenja, zabrane i progoni. Tako je svoj "život" počela država koja je okončana tek 1991. godine.

M.K.