Otočac postao nacionalno prometno čvorište. Hoćemo li to znati iskoristiti?

OTOČAC - Dugo je Otočac bio odsječen od Hrvatske. Godinama, ako ne i desetljećima, autobusne veze s većim središtima postupno su nestajale, a stanovnici i turisti bili prepušteni snalaženju, aplikacijama za dijeljenje prijevoza i dogovaranju vožnji s nepoznatim ljudima. A onda se, gotovo neprimjetno, dogodio zaokret.

Do promjene je došlo kada je Arriva odlučila odabrati upravo Orovac (odnosno Kompolje, kako ga prijevoznik naziva) kao središte presjedanja. Autobusi koji dolaze iz smjera Zagreba i Rijeke ondje se povezuju s linijama prema Zadru i Splitu. Zato nije neobično ako na Orovcu u isto vrijeme zateknete više autobusa - riječ je o organiziranom presjedanju.

Radnim danom Kompolje povezuje sedam linija sa Zagrebom, četiri s Rijekom, pet sa Splitom i sedam sa Zadrom - u oba smjera. Sve direktno. Sve dostupno.

Bolja povezanost znači ne samo povećanje kvalitete života stanovništva, već i mogućnost za razvoj gospodarstva - značajan dio turista oslanja se na javni prijevoz, pa novo čvorište može postati snažan adut u njihovu privlačenju.

Nažalost, ono što prolaznici danas vide na Orovcu ne ostavlja dobar dojam. Putnici često ne znaju kamo su stigli niti što im je ondje na raspolaganju. Prostor koji bi trebao funkcionirati kao autobusna postaja još uvijek nema osnovnu infrastrukturu: nema jasnih oznaka, nema uređenog mjesta za čekanje, a na ugibalištu ispod benzinske crpke - javnoj površini koja bi trebala biti rezervirana isključivo za autobuse, parkirani su privatni kamioni i prikolice.

Zato je važno što prije jasno označiti autobusno stajalište i osigurati osnovne uvjete za putnike i vozače, ali i dogovoriti trajno prometno rješenje za Kompolje. To podrazumijeva suradnju lokalne i županijske razine, Hrvatskih cesta te poduzetnika, a kako bi se širi prostor smisleno uredio, uz osnovne sadržaje poput čekaonice i prateće ugostiteljske i uslužne ponude.

Ohrabruju i najave o usklađivanju lokalnih autobusnih linija između Kompolja, Otočca i okolnih mjesta. Riječ je o svega pet do šest dnevnih termina u kojima se linije presijecaju, i koje se može jednostavno povezati s lokalnim pravcima, makar i kroz uvođenje shuttle prijevoza. Uz to, postoji i realan potencijal za razvoj taksi-usluga, najma automobila te „park & ride“ sustava, u kojem bi putnici mogli parkirati svoja vozila i autobusima nastaviti svoje putovanje.

Autocesta je znatno promijenila krajobraz Gacke, narušila prirodni okoliš, povećala razinu buke i svakodnevno pridonosi onečišćenju zraka. To je skupa cijena koju ovo područje plaća. Istodobno, autocesta je ojačala prometni položaj Gacke, učinila je dostupnijom i otvorila nove mogućnosti razvoja. Na nama je hoćemo li te prilike prepoznati i na pravi način iskoristiti.

Ivan Laškarin