OTOČAC – Vajk se divanilo da ki je bliže oltaru da bolje čuje mašu. I to je istina. Negda su crikve bile toliko pune, ma ni kap vode, da si je pljusnul, ne bi pala na kameni pod. A kad je vernoga naroda puno, unda se i slabije čuje, popov glas se izgubi ma koliko god un larmal i galamil. Negda su bile i prodikalce, pa se pop sprti gori i prodikuj, sadaj il nema prodikalnic il se popi više na nji ne penjedu. Van prodikujedu iz anbona, oće reć iz oltara.
Kase k tomu pridoda da je verni narod sve stariji, pa slabije i čuje, moreš ti maknut rubac s uva, svedno se slabo čuje, red je mećat razglase.
Tako je vi dani i u kapelu Bezgrešnog začeća BDM na Poljicin metnut razglas. Pa više pop ne će morat derat grlo, a verni narod će ćut svaku besedu kaj u čašu.
I.B.