OTOČAC – 2. kolovoza se navršila 60. godinica kontinuiranog rada Hrvatskog radija Otočac, koji je u svojoj prošlosti nosio razna imena, mijenjali su se režime pa tako i naziv. Sama po sebi velika je to obljetnica, to je gotovo jedan cijeli ljudski život, a kada su u pitanju pravne osobe, a HRO to jest, malo njih ima prigodu proslaviti tako veliku obljetnicu. Zato treba čestiti na toj obljetnici, tim više kada je lokalnoj, ali i hrvatskoj javnosti dobro znano da je ovom radiju prijetilo gašenje. To je za sada kao prevladano, a vrijeme će pokazati kako će to završiti.
Kada netko slavi ovako veliku obljetnicu, onda je to samo po sebi svečanost. Slično kao u obitelji, kao kod pojedinca, nerijetko se „prema van“ to pokazuje i vanjskim manifestima, npr. isticanjem zastave. Državne zastave. Jer ovaj radio se ne zove tek tako Hrvatski radio Otočac, treba to cijeniti i poštovati, treba prema tom nazivu imati respekt.
Autor ovih redaka je osobno imao prigodu sudjelovati u tome kako da ovaj radio ponese pridjev „hrvatski“. Nije to išlo lako, zakon je tada (vjerujemo i sada) bio po tom pitanju strog (i treba biti!) tko i kada može ponijeti naziv „hrvatski“. Za to je trebala tada ni manje ni više već suglasnost Vlade, odnosno resornog ministarstva. A tu suglasnost dobiti, em bi proteklo mnogo vremena, em je pitanje bi li suglasnost ikada bila i dana. Radio je trebalo registrirati u Trgovačkom sudu u Karlovcu, tada nadležnom za ovu županiju. I bojažljivo se o nazivu počelo razgovarati s tadašnjim predsjednikom suda Franom Prpićem. Sluša on sve te razloge koje navodimo, sluša, i odjednom presječe „našu muku“ ovim riječima: - A koji će se to radio nazivati hrvatskim ako ne će Radio Otočac? Radio koji se u ratu borio za hrvatsku istinu i bio glas u svijet? Preuzimam svu odgovornost i radio će se zvati – hrvatski. Bilo je sve rečeno, odmah je dano administratoru u sudu da provede postupak i da se otočki radio registrira pod nazivom - Hrvatski radio Otočac. Tako je ovaj radio dobio naziv, u Hrvatskoj ima podosta radija, ali malo njih nosi u nazivu – hrvatski. Da se zna, to vjerojatno mlada posada sadašnjeg radija možda ni ne zna.
O borbi da radio sačuva svoju čujnost, o borbi za frekvenciju, također iz prve ruke nekom drugom prigodom.
M.K.