Promišljanje zastupnika Dabe o ekocidu

OTOČAC – Uspalio je opasni otpad Hrvatsku više nego svi podmetnuti požari u Dalmaciji. Mogli bismo figurativno postaviti pitanje tko to u Hrvatskoj podmeće opasno smeće? I dok je u Hrvatskom saboru jučer bilo stranačko prepucavanje oko toga, a zapravo se smeće koristi kao prilika da se uzljulja aktualna vlast, bilo je zanimljivih pitanja nadležnima ministrima. Tako je Ivan Dabo, inače gradonačelnik Nevolje, u replici priupitao ministricu zdravstva Irenu Hrstić kakva je voda iz ličkog sliva koja se koristi za vodoopskrbu Senja, priobalja te otoka Raba i Paga. Njega je jedino to zanimalo, rekli bismo srbijanskim jezikom – sitnosopstvenički. Nije njega previše zanimao Gospić ni opasni otpad, oni koji poznaju situaciju „na terenu“ nisu time ni najmanje iznenađeni. Daj ti nama čistu vodu, a za ostalo me nije briga.

Zanimljivo je da se zastupnik Dabo, koji je u Sabor upao kao zamjena županu Ernestu Petryju, i jedini je saborski zastupnik iz Ličko-senjske županije, govorio u ime HDZ-a o problemu ekologije, ekocidu i tim i takvim stvarčicama. Pa je jasno i glasno rekao da je teško razumjeti stanje svijesti u kojem netko radi vlastite materijalne koristi i pohlepe (sic!) može svjesno postupati na način kojim se ugrožavaju zemlja, voda, priroda i, u konačnici, drugi ljudi. Ukazao je na ponašanje u kojem je nečija zarada stavljena ispred prava svih na zdrav okoliš (sic!).

Nadalje je kazao da Hrvatska ne smije biti zemlja u kojoj se ekološki kriminal isplati (sic!). Upoznao je i kolege u  Saboru da EU novom direktivom o zaštiti okoliša putem kaznenog prava ide prema snažnijem odgovoru na najteže oblike okolišnog kriminala, osobito kad je riječ o raširenoj, dugotrajnoj ili nepovratnoj šteti ekosustavima (sic!).

Nije na tome stao, Dabo je rekavši da kod najtežih oblika namjernog okolišnog kriminala sankcija mora biti takva da nitko ne može napraviti poslovnu kalkulaciju prema kojoj se isplati prekršiti zakon, zaraditi milijune, a posljedice prepustiti državi i građanima (sic!). A tko je prouzročio štetu, mora, u najvećoj mogućoj mjeri koju zakon dopušta, snositi i trošak njezina otklanjanja (sic!). Ispravno je Dabo zaključio da je neprihvatljiv model u kojem se dobit privatizira, a sanacija i posljedice prebacuju na porezne obveznike (sic!).

I onda je Dabo došao na ono što ga golica, na vodoopskrbu u primorju i otocima. Pa je istakao da za njih voda nije apstraktno pitanje i ukazao na  opskrbu vode za Senj, Karlobag, otok Rab i otok Pag, odnosno za 28. vodoopskrbno uslužno područje. I onda je zastupnik Dabo nabrajao da tu živi 32.000 stanovnika, da u ljetu tu boravi 250.00 ljudi, da treba promatrati zdravstvenu ispravnost vode na 28. i 29. vodoopskrbnom uslužnom području kontinuirano i o rezultatima redovito, jasno i transparentno obavještavati. Sve to po Dabi treba jer mogu biti ugroženi korisnici u primorju i na otocima.

Lijepo zastupnik Dabo plete i prepliće, pa se pitamo misli li on time na rijeku Gacku? Misli li na ekocid koji će se dogoditi ako se zahvati voda iz toga rijeke Gacke, a sve su snage uprli da se to dogodi? Misli li da se može svjesno postupati i svjesno ugrožavati zemlja, voda, priroda i, u konačnici, drugi ljudi, kao npr. ovi koji žive uz rijeku Gacku? Misli li on na direktivu EU kad je riječ o raširenoj, dugotrajnoj ili nepovratnoj šteti ekosustavima, kakva će se dogoditi Gacki ako se ostvari monstruozni i nepotrebni zahvat? Misli li on time da nije lijepo „sitnosopstvenički“ samo brinuti o sebi i svojima lokalnim interesima, a za druge koga boli uho?

Misli li? Ili ne misli?

M.K.