Je li rijeka Gacka nova ekološka mina za ministricu Vučković?

OTOČAC – Nedavno smo bili objavili kako se po novaljskim „škuricama“ kroje izmjene Prostornog plana Ličko-senjske županije, a ta tema svakako zavrjeđuje veću pozornost. Jer Prostorni plan svake županije i svake jedinice lokalne samouprave je temeljni dokument, svakako značajniji od proračuna koji se donosi u projekciji za nekoliko godina, odnosno konkretno za svaku godinu. Jer Prostornim planom se uređuje županija, daju joj se sadržaji, prostornim planom se čak i onemogućavaju kojekakvi sebični ili usko-parcijalni interesi, a sve u korist - većine žitelja. To i jest smisao prostornog plana, nije smisao udovoljavanje svakome, odnosno pojedinačnim interesima. I ne može se prepustiti nekim tamo birokratima da samovoljno rade s Planom što hoće jer to nije njihov plan. No to, čini se, u Ličko-senjskoj županiji ipak ne vrijedi. U njoj se potajice pletu mreže kako progurati nešto u svoju korist a na štetu drugoga, „da se Vlasi ne dosjete“. Konkretno na štetu rijeke Gacke i njenih žitelja.

Samo da podsjetimo, u Novalji se sredinom kolovoza okupila jedna interesna grupica koja je raspravljala kako progurati izmjene županijskog Prostornog plana i u njega uglaviti mjesto zahvata vode na Gacki i kako progurati trase cjevovoda za Vodovod hrvatsko primorje, odnosno ranije poznatog Južnog ogranka iz Senja. Naravno da za to iz Otočca nitko nije znao, niti je bio tko pozvan, a „zavjerenici“ su to objasnili da su samo pozvani članovi Skupštine spomenutog poduzeća i da drugima tamo nije bilo mjesta.  Može biti, ali zašto je onda pozvan župan Ernest Petry? Nit je član Skupštine, niti u tom trgovačkom društvu što predstavlja. Po njihovoj logici u tim „podzemnim igrama“ nije ni njemu tamo nije bilo mjesta, a eto – pozvan je. Radi čega? Kad se sve zbroji i oduzme, nisu tu čista posla, najblaže rečeno. Ako je sve jasno i transparentno, čemu tajnost? Čemu skrivanje?

No, vidimo da je župan Petry postao medijska zvijezda ali ne po politici već po nečem mnogo prozaičnijem, pa se postavlja pitanje je li ova „asambleja“ u Novalji možda bila planirana kako bi ga se dodatno politički diskreditiralo? Kao župana. Je li ovo bilo „sapunanje daske“?

Jer, sjetimo se nedavnog sastanka u Gospiću i neuspjelog održavanja saborskog Odbora za ekologiju, kada je ministrica Marija Vučković jasno i glasno ponovila da očekuje da se napravi još jedna varijanta trase za taj famozni (nepotrebni) vodovod, odnosno da se ispita i utvrdi mogućnost da se istovremeno revitalizira sjeverni krak rijeke Gacke pa da „vuk bude sit i ovce na broju“, da sjevernim krakom poteče voda i Hrvatska se tako uklopi u program revitalizacije vodotoka po direktivama EU, a da korisnici u primorju i otocima imaju dovoljno vode.

No ministricu se ne uvažava, na lokalnoj razini ona ne predstavlja ništa. A djela govore, u Vodovodu hrvatsko primorje odlučeno da se ta varijanta ne treba razmatrati i da je revitalizacija rijeke Gacke poseban projekt, odvojen od vodozahvata koji se papirnato stvara. Dakle ide se direktno konta ministrice i njena stava. Da budemo načisto, toj „travestiji“ svijeću drže Hrvatske vode na najvišoj razini, uostalom Hrvatske vode su zapravo „stavile muhu u uho“ Južnom ogranku da se ide na zahvat ne u Šumećici, kako se može čuti, već u Vivozama, odnosno više postojećeg slapa kako bi lakše „srkala“ Gacka u potrebnim količinama. Sve priče o nekim malim količinama su samo priče, samo da mi uronimo cijev - teći će voda koliko pumpe budu mogle “drukati“, a Gacki što ostane. Po onoj narodnoj „što se djevojci obnoć obeća, ujutro ne vrijedi“. Dakle i Hrvatske vode prave stupicu ministrici Vučković, koja je kazala da ako je novac za izradu studije te dodatne varijante upitan, da će Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije osigurati sredstva.

Toj varijanti koju je zatražila ministrica Vučković usprotivio se i stručni tim koji za „velike pare“ piše i sastavlja studiju da bi se ispunile formalnosti samo da bi se zatražila izmjena Prostornog plana. Koga briga za ekologiju, koga briga za zaštitu prirode, koga briga za „te tri ribice koje plivaju u Gacki“, koga briga za postupni i trajni nestanak Gacke „jer tamo vas ionako nema“, a „nama treba voda“. Sve se to prethodnih godina moglo čuti, a priča se ponavlja i dalje.

Na kraju konca Hrvatska je uzdrmana ekološkim incidentima ili ekološkim zločinima, javnost se budi. Bit će tu zanimljivih građanskih akcija, a ono što najmanje sada treba Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na sve postojeće probleme je još jedan – Otočac.

A udruge iz Otočca i ekološki aktivisti ne čekaju kao zapeta puška, oni već uvelike rade, pripremaju se. Narod mrmori, uzbuđen je, za sada tiho negoduje, ali se svakim danom sve više i više osvješćuje što će to biti i što kane učiniti s rijekom Gackom. Uspoređuju 1965. i 2026. godinu. Jer koga je jednom zmija ugrizla i gušterice se boji.

M.K.