KIJEVO - Nakon ubijanja, rušenja, paljenja i progona Hrvata u Kijevu, uslijedili su brojni zločini masovnog ubijanja i protjerivanja hrvatskog stanovništva iz svih mjesta Dalmacije od Vrlike, Drniša, skradinskog zaleđa, Benkovca, Obrovca, zadarskog zaleđa, pa sve do cijelog juga Hrvatske oko Dubrovnika. O ovome predstavnici Srba u Hrvatskoj, koji su inače jako glasni kad su „njihovi“ u pitanju – šute. I Srbijanci iz Srbije u etničkom čišćenju Hrvata iz okupiranih zona – šute. Ističu Oluju i tobožnje etničko čišćenje iz Hrvatske, premda je srbijansko rukovodstvo iz Beograda i iz tzv. Krajine to organiziralo i planski provelo.
Ovo etničko čišćenje bilo je praćeno paležom kompletnih sela, pljačkanjem, ubijanjima, silovanjima i mučenjima od kojih je u Dalmaciji najočitiji primjer bio – Škabrnja.
S Kijevom je počelo, oficir tzv. JNA Ratko Mladić. presuđeni ratni zločinac, je ovim pogromom rukovodio. Čak se time i hvalio. Na tome izgradio karijeru, a „kruna“ mu je bila Srebrenica. Na današnji dan 27. kolovoza 1991. Srbi iz okolice Knina uz pomoć JNA ušli su u Kijevo, spalili ga i uništili. Čak su koristili i zrakoplovstvo te bacali kasetne bombe. To nije bilo „prekomjerno granatiranje“, dok se u Haagu dugo provlačila optužba da je Hrvatska vojska „prekomjerno granatirala Knin“. Knin je u akciji Oluja ostao gotovo netaknut, a Kijevo je sravnjeno sa zemljom.
Nakon otpora, hrvatski redarstvenici i muškarci Kijeva pošli su na težak i neizvjestan put preko planine Kozjak prema još uvijek slobodnom Drnišu sa ženama, djecom i starcima. Odmetnuti Srbi su uspjeli zarobiti 70 kijevskih branitelja koji su odvedeni u zatvor u Kninu gdje su prošli strašna mučenja.
Crkva u Kijevu, simbol hrvatske opstojnosti u kninskom kraju, srušena je kao i ambulanta, škola, mjesni dom i svi domovi Hrvata.
M.K.