Kroje se varijante kako uzeti rijeku Gacku

OTOČAC – Konzorcij za izradu studije, projektne i tehničke dokumentacije, koji je unajmio Vodovod hrvatsko primorje d.o.o. (nekadašnji tzv. Južni ogranak Senj) marljivo radi na varijantnim rješenjima uzimanja vode iz rijeke Gacke za potrebe primorja i otoka.

Tim projektnim zadatkom planirano je da zahvat vode, umjesto iz Gusić polja, kao što je to sada, bude iz preostalog toka rijeke Gacke, što bi po mišljenju investitora, a to je taj famozni Vodovod hrvatsko primorje – JO dodatno poboljšalo kvalitetu i sigurnost snabdijevanja vodom korisnika na Rabu, Pagu i u primorju (zanimljiov je da se Senj nigdje tu ne spominje). Skup je to želja nekadašnjeg Južnog ogranka iz Senja koji želi uvjeriti sebe i svekoliku javnost da voda iz buduće velike akumulacije u Kosinju ne će biti dobre kvalitete, već da se mora posegnuti za Gackom. Studija utjecaja na okoliš, koju je izradio svojevremeno HEP, kao investitor hidroenergetskog zahvata u Kosinju, njima ne znači ništa, premda se u njoj eksplicite tvrdi da će ta voda biti pitka voda i da ne prijeti nikakvo zagađenje, odnosno narušavanje kvalitete. Ali...

Naime, planiranom izgradnjom novog dovodnog tunela od Gusić polja do Hrmotina za potrebe proširenja kapaciteta HE Senj, osigurao bi se dodatni zahvat vode kojim će se „poboljšati“ sigurnost dobave vode, u smislu raspoloživih količina, a koja bi se u tom slučaju mogla poremetiti jedino istovremenim oštećenjem oba tunela, što je malo vjerojatan događaj. Dakle, ide se na – dva tunela. Tako to „struka“ veli, ma što god to značilo. I dalje se tvrdi da bi mogla biti problematična kvalitete vode (sumnjaju, no ničim to ne dokazuju), budući se dogradnjom kapaciteta za potrebe HE Senj očekuje veći udjel rijeke Like u odnosu na Gacku, kao i utjecaja planiranih novih akumulacija vode, a samim time i očekivanih povećanih potreba za kondicioniranjem na uređaju u Hrmotinama. E u tome je jedna od „kvaka“, kondicioniranje bi nešto koštalo, a navada je bila barem do sada da se ne uložiti niti cent u vodu iz Gusić jezera, nema ni pumpi ni prepumpavanja, gravitacija obavlja sve badava, pa je i cijena u primorju i na otocima niža od one na kontinentu. Apsurdno?

Većina članova projektnog tima, a sve pod dirigentskom palicom Vodovoda hrvatsko primorje d.o.o., sve snage upire u tzv. varijantna rješenja uzimanja vode neposredno iz Gacke. Evo kako to obrazlažu.

Varijanta 1A i 1B – od crpne stanice (k. t. 450 m. n. m.), trasa prati Gacku do spomenute pozicije ulijeva rijeke Like. Od tog mjesta trasa je dalje vođena ulicom Pod Pakljom, sve do spoja na Poljičku ulicu. To je karakteristična točka budući da na tom mjestu trasa obilazi oko brda omeđenog Poljičkom ulicom i vođena je iznad tunela Brezik. U blizini je lokalno najviša točka predložene trase (k.t. 490. m. n. m.). Nakon prijelaza uzvišenog dijela, predviđen je nastavak u koridoru javnog puta, ulicom Ive Senjanina. Radi se o državnoj cesti D50, sve do Gusić jezera. Na lokaciji Gusić jezera predviđen je vodospremnik „Gusić Polje“ (k.g.v. 452 m. n. m.). Od jezera  Gusić do uređaja Hrmotine, trasa je predviđena u tunelu duljine cca 13.600 metara.

Varijanta 2 – prvi dio trase, od crpne stanice do Gusić jezera, identičan je varijanti 1. Odatle trasa zaobilazi jezero i cijelim putem prati koridor državne ceste D50. Nakon toga slijedi koridor državne ceste D23 sve do Melnica. Od tog mjesta predviđeno je vođenje trase u tunelu u duljini cca 2.000 metara. Na izlazu iz tunela predviđena je pozicija vodospremnika VS Žliba (k.g.v. 619 m. n. m.) Trasa dalje prati lokalne putove. Zbog loše konfiguracije terena na ovomu mjestu i vrlo zavojitih putova, ovom varijantom predviđeno je još jedno bušenje i vođenje cjevovoda kroz drugi tunel u duljini cca 600 metara. Nakon izlaska iz drugog tunela, trasa se dalje vodi koridorom javnih putova do uređaja Hrmotine. Ukupna duljina cjevovoda u varijanti 2 je 30.930 metara. Inače, ova trasa je vrlo slična predloženoj III. varijanti iz idejnog rješenja iz prosinca 2006. (izradio Hidro Consult d.o.o.). Jedina bitna razlika je u drugom tunelu duljine cca 600 m koji je dodan u ovom slučaju.

Varijanta 3 – trasa prati tok rijeke od predviđene pozicije crpne stanice do ulaza u postojeći tunel „Gornja Švica – Marasi“. S obzirom da bi koridor postojećeg tunela u budućnosti mogao poslužiti i kao dobavni pravac za Hrmotine, u sklopu ove varijante razmatrana je mogućnost iskorištavanja te trase kako bi se dovela voda do Gusić jezera, a zatim i do Hrmotina. Ukupna duljina cjevovoda u tunelu „Gornja Švica – Marasi“ je cca 8.900 metara. Ova varijanta dakle podrazumijeva izgradnju zasebnog hidrotehničkog tunela u trasi postojećeg. U ostatku trase, od jezera Gusić do uređaja Hrmotine, trasa je identična varijanti 1A, tj. predviđena je u tunelu u sklopu HEP-a, duljine cca 13.600 metara. Ukupna duljina cjevovoda u varijanti 3 je 28.120 metara. 

Varijanta 4 - podrazumijeva bušenje tunela u blizini nadvišenog brdskog dijela na početnom dijelu trase i to je jedina razlika u odnosu na varijantu 1A. Predviđena duljina bušenja na ovom mjestu je cca 3.300 metara. Ovime se smanjuje manometarska visina dizanja pumpe čime će se smanjiti i ukupni godišnji troškovi električne energije. Odabrana crpna stanica za ovu varijantu je kapaciteta  660 l/s i manometarske visine dizanja od 30 metara, dakle po karakteristikama identična kao kod varijante 3.

Varijanta 5A i 5B – ove varijante su specifične jer je u njima izuzeta crpna stanica, odnosno predstavljena je mogućnost gravitacijskog toka na cijeloj promatranoj trasi cjevovoda. Iako je Varijanta 5A po načinu vođenja trase slična već opisanim varijantama, zbog vrlo ograničenih uvjeta (dostupnog hidrostatskog tlaka), pokušalo se naći optimalno rješenje vođenja trase kako bi se omogućila dobava potrebne količine vode na uređaj Hrmotine isključivo gravitacijskim putem. Varijanta B predstavlja potpuno novi pravac vođenja cjevovoda i to starim koritom rijeke Gacke do Švičkog jezera, a onda samostalnim hidrotehničkim tunelom do uređaja Hrmotine. Osim crpne stanice, u ovim varijantama je izbjegnuta i izgradnja vodospremnika.   

Varijanta 6 - varijanta je ukupne duljine 42.320 metara, odnosno barem 12 kilometara  duža od svih do sada opisanih varijanti. Također, s obzirom na konfiguraciju terena, ova varijanta se pokazala vrlo nepovoljnom, znatno nepovoljnijom i od opisane varijante 2 preko Vratnika budući da kote terena na ovoj trasi dosežu i do cca 1.000 m. n. m. Izgradnja vodospremnika na ovoj visini je iz mnogo razloga tehnički neizvediva, ali ukoliko i jest, crpljenjem bi se morala nadvladati visinska razlika od cca 600 metara. Ukoliko bi se odlučili za tuneliranje, ukupna duljina tunela u ovom slučaju bi iznosila i preko 30 kilometara. Sve navedeno dovelo je do zaključka da bi preciznija analiza ove varijante i njezina usporedba s ostalim varijantnim rješenjima bila trivijalna, zbog tehničke izvedivosti i velike razlike u financijskom smislu. Stoga detaljnija hidraulička i ekonomska analiza za ovu varijantu nije ni rađena.           

Varijanta 7 - ovoj varijanti analizirano je vođenje trase u pravcu Melnica, ali preko Hrvatskog Polja. Prvi dio trase identičan je varijanti 4, dakle bušenje tunela u blizini nadvišenog brdskog dijela na početnom dijelu trase u blizini tunela Brezik (k.t. 490 m. n. m.). Nakon toga predviđeno je vođenje trase u koridoru državne ceste D50 u duljini cca 3,5 kilometara i nakon toga skretanje (ulijevo) cestom prema Hrvatskom Polju. Nakon toga na jednomu mjestu planiran je prijelaz preko polja te dalje cestom u smjeru pravca Crni Kal – Vrzići - Melnice. Negdje na tom dijelu predviđen je početak bušenja samostalnog hidrotehničkog tunela sve do uređaja Hrmotine. Na istomu mjestu je planirana pozicija vodospremnika kao završne točke tlačnog cjevovoda.

Eto, to su sve silne varijante koje stručni tim pomno analizira, nad njima mozga i odlučuje. Vidljivo je da je početni zahvat u svim varijantama Šumećica, odnosno Vivoze, jasno je da se radi o moćnim crpkama koje bi ubacivale vodu u te cjevovode po tunelima, a vidimo da se negdje spominju i prepumpne stanice..

A sve to košta, i te kako košta. Procijenjeni investicijski troškovi idu na 465 milijuna nekadašnjih kuna, procijenjeni godišnji operativni troškovi vrte se oko 5 milijuna kuna, dok su ukupni investicijski i operativni troškovi za 30-godišnje razdoblje 615 milijuna kuna (ili 82 milijuna eura).

Zašto se zalaže Otočac? Nudi se 8. varijanta koja bi išla starim tokom rijeke Gacke kroz Staro Selo, Drenov Klanac, Brlošku Dubravu i Brlog, sve do Gusić polja. U tom dijelu ne bi trebalo nikakvih tunela, voda bi tekla kuda je tekla oduvijek. Svi spominju Bikinu jamu i gubitke vode, pa nije Bikina jama veličine Kanjona Colorada. Govore da bi se dio vode gubio u samom vodotoku. A kako je voda oduvijek tekla tim krakom i stizala ne samo do Gusić polja već kroz Kompolje i do ponora u Hrvatskom Polju?

Ovom varijantom bi se voda zahvaćala u Gusić jezeru i transportirala do Hrmotina. Jamačno da bi ova varijanta bila ekonomski najprihvatljivija, no njoj se Vodovod hrvatsko primorje d. d. o. grčevito protivi. Razlog se može tek naslutiti, jer varijantom 8 (ili kojom li već, jer to se mijenja kao što se mijenjaju čarape) bi se dobila voda iz Gacke iste kvalitete kao ona koja bi se zahvaćala u Šumećici, grad Otočac bi dobio nekih dvadesetak i više kilometara revitalizirana toka i svi bi bili na dobitku. Ionako je Hrvatska u obvezi revitalizirati stotine kilometara svojih vodotoka, evo prilike da se započne s Gackom! Ministrica Marija Vučković je tražila da se razradi i ta nova, nazovimo je 8. varijanta, no Vodovod hrvatsko primorje se tome protivi. Zašto?

Je li namjera izgurati čim skuplju investiciju? Ili Hrvatske vode „plivaju“ u novcima pa mogu sebi dopustiti taj luksuz da ih negdje (bilo gdje) potroše? Usput se želi odgovornost prebaciti na HEP, kojemu ovo ne ide „ni u džep ni iz džepa“. Zašto je to HEP-u posve svejedno gdje će se uzeti voda? Zato što uzeta voda je - uzeta, bilo iz Gusić polja, bilo iz Šumećice, te vode za pogon hidrocentrale ionako nema (ako je to uopće relevantan količina za pogon generatora). A to Vodovod hrvatsko primorje d.o.o. uporno ponavlja kao mantru da se sa sjevernim krakom stvara gubitak. Kao brinu oni o HEP-u.

Po svemu, kada se zbroji i oduzme, proizlazi da ta investicija, koja se bezglavo gura, je samo nečiji hir,  posve bespotreban. Vode za primorje i otoke je bilo i bit će, nitko im ne osporava pravo na vodu, ali ne može se na terenu graditi nekome šteta za račun svoga dobra. Osim što je nehumano i neetično, to je krajnje nacionalno problematično. Kada je Gacka osakaćena 1965.g., kada je nestalo dvije trećine njena toka i svedena na nekih 12 kilometara glavnog toka, za to je narod krivio komunistički režim, što je režim htio to je radio. A kakav je ovo sada režim i čiji? Ako se ova prdačina dogodi, na koga će se prstom upirati? Na koju politiku i na koju stranku? Tko će biti izjednačen s komunističkim režimom? Ili još uvijek vrijedi ona „ma tko narod što pita!“.

O financijskim pokazateljima svih varijanti drugom prigodom. Samo se može reći da će sanacija gospićkog opasnog otpada troškovno biti „mala maca“ u odnosu na ovu investiciju. Ali valjda država ima novca, pa može joj se.

M.K.