Grabež za rijekom Gackom nikad žešći

OTOČAC – Priča o rijeci Gacki ni izdaleka nije završena. Mogli bismo reći da je negdje tek na sredini jer apetiti za njenim prisvajanjem su sve veći i veći. Želja da njome zavlada ni manje ni više već jedna Novalja (senjska uloga preko Južnog ogranka je tek sluganska) je nezajažljiva. Nakana je nekom politikom „ispod žita“ dočepati se cijele rijeke Gacke (dakle, nije samo u pitanju uzimanje vode u Šumećici), odnosno njenih izvora, Tonković i Majerovog vrila.

Off the record doznali smo kako se to kani učiniti. Poznato je da je država donijela Zakon o vodnim uslugama  kojim odvaja snabdijevanje vodom i odvodnju od ostalih komunalnih usluga, zapravo o uslužnim područjima i predvidjela da se okrupne lokalni vodovodi kako bi bili efikasniji i cijena vode ujednačena i manja. Za sada se to pokazalo kao ne pretjerano, ili ne baš, uspješni model, niti je praksa pokazala da se efikasnije upravlja vodovodima, a cijena vode je svagdje enormno skočila. Svaka centralizacija nužno dovodi do poskupljenja, to je barem poznato.

Temeljem tog Zakona hrvatska Vlada je donijela Uredbu o uslužnim područjima  kojom je definirala ta područja, njihov broj (41) i teritorij koje svako od njih pokriva. Što se tiče Otočca on je dospio u 29. uslužno područje (članak 31. Uredbe), a upravljanje je „povjereno“ Ličkim vodama d.o.o. Gospić. Bilo je i prije natezanja oko toga kome će pripasti otočki Komunalac, Senjani (Južni ogranak) su se svim silama nastojali dočepati otočkoga Komunalca. Na toj „liniji“ je bila i otočka gradska vlast do zadnjeg časa, no kad je bilo stani-pani otočki Komunalac je pripao Gospiću, a kako to „prisajedinjenje“ nije bilo dragovoljno (tome se usprotivio „tiho“ Grad Otočac) pripajanje je obavljeno, recimo to tako – silom. Otočac je u Ličkim vodama trebao imati Ispostavu, ta nikada nije uspostavljena jer su se tome tobože usprotivili Brinjaci i Vrhovljani, a krivnja je pronađena u Otočanima, odnosno njihovome gradskom rukovodstvu jer je bilo „nekooperativno“. Takvo stanje traje i danas, čini se da to Gospiću savršeno odgovara. Koliko se može doznati Ličke vode bi mogle i bez otočkog vodovoda (manje područje, manje brige), jer da s otočkim vodovodom navodno imaju velike gubitke (kao da drugdje nemaju), da imaju (pre)veliku mrežu (kao da drugdje nemaju) i sve tako redom.

Iako su uslužna područja definirana, Vodovod hrvatsko primorje d.o.o. ne može nikako „preboljeti“ Otočac, nastojeći i sada preokrenuti priču u svoju korist (ne i korist Otočca, naravno) ne bi li otočki vodovod ipak pripao 28. uslužnom (njihovom) području (članak 30. Uredbe). Jer kad bi se dokopao otočkog vodovoda, dokopao bi se cijele rijeke Gacke, odnosno njenih izvora. A kada bi njome zagospodarili, ma činili bi s Gackom što ih je volja. To je cilj i namjera, ne treba biti posebno dovitljiv da se to razumije.

Koliko su takve ideje provedive i moguće? U hrvatskoj državi je sve, nažalost, moguće. Da bi se 28. uslužno područje dokopalo Gacke, hrvatska Vlada bi morala izmijeniti spomenutu Uredbu, oduzeti 29. gospićkom uslužnom području otočki vodovod i pripojiti ga 28. novaljskom. No Brinje je problem jer je njihov vodovod bio samostalan i sada inkorporiran u Ličke vode, a Brinjaci ne žele ni čuti za novaljski vodovod. Navodno je tako i s Vrhovinama. Ali javlja se još jedan problem, ako bi se ta travestija pod utjecajem politike i dogodila, došlo bi do nonsensa da jedno uslužno područje (novaljsko) snabdijeva vodom drugo uslužno područje (gospićko) jer voda iz Tonković vrila ide i prema Vrhovinama i prema Perušiću i dalje. Time bi se srušila sva ta kula od karata o uslužnim područjima u cijeloj državi. Pala bi na razini principa i „car bi bio gol“ jer bi se pokazalo da su uslužna područja formirana samo iz razloga smanjenja broja vodovoda i lakšeg „vladanja“ okrupnjenim vodovodnim sustavima. Ali da bi se mogla dogoditi neka nova „riječka krpica“, mogla bi.  

U svemu ovome otočka gradska vlast se ne izjašnjava, mudro ona šuti i čeka. Iz Novalje i Senja joj se još uvijek prodaju pričice kako bi se u tom slučaju, da se dokopaju otočkog vodovoda, izmijenili odmah sve trošne cijevi, smanjili gubitke vode (što onda ne smanje svoje, a imaju ih, i te kako ih imaju) i Otočanima riješili „sve probleme“. Pritom naivni zaboravljaju da „što se curi obnoć obeća, ujutro ne vrijedi.  Što čeka otočka vlast? Pa da se realizira ono što je famozni Južni ogranak (sada Vodovod hrvatsko primorje) od početka kanio, a to je dočepati se rijeke Gacke.

Tko još „mudro“ šuti? Pa Hrvatske vode, od najviše razine pa do onih najnižih (onima najnižima je čak i priprijećeno i nametnuta im je „omerta“). Jer Hrvatske vode, generalno gledajući su kuma projekata koji je zameračio na Gacku.

Sutra će u Otočcu biti javna tribina u svezi Gacke, njene revitalizacije toka (ili će to samo biti bačena prašina u oči), na kojoj će se pojaviti ministrica Marija Vučković i direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković, Hrvatskih voda koje su „patron“ svih ideja kako Novaljcima omogućiti dovoljno vode za - zalijevanje vrtova, za punjenje brojnih bazena, odnosno za „teranje“ biznisa u turizmu, a na štetu Gačana, donekle i Ličana, cijele Gacke i Otočca.

M.K.