U zaseoku Čorci u Općini Vrhovine danas je u 10 sati obilježena 35. obljetnica stradavanja nedužnih civila u Domovinskom ratu. Na mjestu boli, tuge i neizbrisivih uspomena okupili su se članovi obitelji ubijenih, njihova djeca i unučad, rodbina, hrvatski branitelji, predstavnici braniteljskih udruga te brojni mještani i građani Vrhovina i Otočca.
Bilo je to okupljanje ispunjeno dubokim emocijama, ponosom i tugom. Svaka zapaljena svijeća nosila je poruku ljubavi prema onima kojih više nema, svaki položeni vijenac bio je znak poštovanja prema nedužnim žrtvama, a svaka izgovorena molitva vapaj da se njihova stradanja nikada ne zaborave.
Iza svake žrtve ostao je prekinuti život, neostvareni snovi i obitelj koja je morala nastaviti živjeti s bolnom prazninom. Iza svakog imena ostala je priča o čovjeku, o obitelji, o domu i o životu koji je nasilno prekinut. Upravo zato Čorci nisu samo mjesto sjećanja – oni su trajna opomena i simbol boli koju je Domovinski rat ostavio na hrvatskom narodu.
Sjećanje koje ne blijedi, žrtva koja obvezuje
Obilježavanje je organizirala Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Ogranak Otočac, a svojim dolaskom počast žrtvama odale su sve braniteljske udruge iz Domovinskog rata s područja Otočca.
Posebno dirljiv trenutak bio je dolazak djece, unučadi i članova obitelji ubijenih. Njihova prisutnost svjedoči da se sjećanje prenosi s generacije na generaciju i da vrijeme, koliko god prolazilo, ne može izbrisati bol zbog gubitka najmilijih. Za obitelji žrtava ovo nije tek datum u kalendaru. To je dan kada se ponovno otvaraju stare rane, ali i dan kada osjećaju da njihovi najmiliji nisu zaboravljeni.
Molitvu i odrješenje za pokojne predvodio je fra Mirko Gregov, mjesni župnik za područje Sinca, Vrhovina i Čanka. U ozračju molitve okupljeni su se prisjetili svih nevino stradalih, moleći za pokoj njihovih duša, utjehu njihovim obiteljima i mir među ljudima.
Tužnu tišinu obilježavanja svojim je zvukom prekinuo zvuk trube člana Dobrovoljnog vatrogasnog društva Otočac, koji je odsvirao mirozov. Njegovi su tonovi odzvanjali kao posljednji pozdrav nedužnim žrtvama, kao znak poštovanja i zahvalnosti te kao podsjetnik na sve one koji više nikada neće sjesti za obiteljski stol.
Domovina se voli i pamti kroz žrtvu
Velik broj mještana Vrhovina i građana Otočca svojim je dolaskom pokazao da sjećanje na žrtve Domovinskog rata ostaje duboko utkano u kolektivnu svijest hrvatskoga naroda. Zajedništvo obitelji stradalih, branitelja i građana još je jednom potvrdilo koliko je važno čuvati uspomenu na nevine ljude koji su izgubili svoje živote u vremenu rata.
Domoljublje nije samo zastava, pjesma ili riječ izgovorena u svečanim prigodama. Domoljublje je i doći na mjesto stradanja, pokloniti se žrtvama, pružiti ruku njihovim obiteljima i sačuvati istinu za buduće naraštaje. Ono se očituje upravo u ovakvim trenucima – kada se, unatoč protoku desetljeća, ne okreće glava od prošlosti i kada se ne dopušta da nevine žrtve padnu u zaborav.
Trideset i pet godina prošlo je od vremena koje je zauvijek obilježilo živote mnogih obitelji, ali bol zbog izgubljenih najmilijih ne mjeri se godinama. Za njihove najbliže sjećanja su i dalje živa, a svijeće zapaljene u Čorcima simbol su zavjeta da će uspomena na njihove najmilije trajati dok god bude onih koji pamte.
Neka se nikada ne zaboravi da su iza svake žrtve stajali čovjek, obitelj i pravo na život. Neka se nikada ne zaboravi bol obitelji koje su izgubile svoje najmilije. I neka se nikada ne zaboravi da je sloboda u kojoj danas živimo plaćena golemom žrtvom hrvatskih branitelja i nedužnih civila.
Čorci danas nisu bili samo mjesto tuge. Bili su mjesto ponosa, dostojanstva i zajedništva. Mjesto na kojem su se susreli prošlost i sadašnjost, suze i molitva, bol i ljubav prema domovini.
Jer narod koji pamti svoje žrtve čuva svoje dostojanstvo. A žrtve nevinih ljudi ne smiju i neće biti zaboravljene.
I.B.