OTOČAC - 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih pet godina lišenja svih građanskih prava osuđen je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. A sve na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata. Takvo je bilo Titino pravosuđe.
Za tjedan dana, 19. listopada 1946., Stepinac je odveden u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svojoj prilici i trovanju. To je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju.
5. prosinca 1951. premješten je na izdržavanje preostalog dijela kazne u Krašić.
U zatočeništvu ga papa Pio XII. 12. siječnja 1953. imenuje kardinalom, a jugoslavenski komunistički režim je prekinuo diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.
Umro je u zatočeništvu na glasu svetosti 10. veljače 1960. Od smrti hrvatski narod i kršćani smatrali su ga uzorom svetosti i mučeništva te se neprekidno do današnjeg dana utječu njegovoj zaštiti i zagovoru.
M.K.