U mjestu Brlog, na području Grada Otočca, danas je dostojanstveno i s dubokim poštovanjem obilježena 35. obljetnica pogibije policijskih službenika Mate Laškarina i Zdravka Špoljarića, dvojice mladih hrvatskih ljudi koji su u najtežim danima stvaranja hrvatske države položili ono najvrjednije što čovjek ima – vlastiti život za svoju domovinu.
U ozračju ponosa, tuge, vjere i zahvalnosti, kod spomen-obilježja položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće kao trajni znak sjećanja na njihovu žrtvu. Uz članove obitelji poginulih policajaca i njihove kolege, počast su odali predstavnici braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata s područja Grada Otočca, izaslanik gradonačelnika Grada Otočca, pripadnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Otočac te brojni mještani Brloga.
Zajedničkim okupljanjem još je jednom potvrđeno kako se žrtva hrvatskih branitelja ne zaboravlja, kako njihova imena ostaju duboko utkana u pamćenje našega naroda te kako se sloboda koju danas živimo ne smije promatrati kao nešto što se podrazumijeva. Ona je plaćena hrabrošću, krvlju i životima onih koji su, vođeni ljubavlju prema Hrvatskoj, stali u njezinu obranu kada je bilo najteže.
Službu riječi i molitvu predvodio je mjesni župnik fra Juro Marčinković, koji je u molitvi zahvalio poginulim hrvatskim braniteljima na njihovoj žrtvi i životu darovanom za slobodu domovine. U ozračju kršćanske vjere i nade u vječni život, okupljeni su se prisjetili dvojice mladih ljudi čiji je zemaljski život prerano prekinut, ali čija žrtva i danas govori snažnije od vremena koje prolazi.
Vjera nas uči da ljubav ne prestaje smrću, a kršćanska nada podsjeća nas da oni koji su živjeli za druge i žrtvovali se iz ljubavi ostavljaju trag koji ne može izbrisati ni vrijeme. U zajedničkoj molitvi, zapaljenim svijećama i tišini ispunjenoj poštovanjem, prisutni su iskazali zahvalnost za njihovu hrabrost, ali i molili za pokoj njihovih duša te utjehu njihovim obiteljima.
Ova obljetnica nije bila samo prisjećanje na tužan događaj iz naše prošlosti, nego i snažna poruka o vrijednostima na kojima počiva slobodna Hrvatska – domoljublju, vjeri, zajedništvu, požrtvovnosti i ljubavi prema bližnjemu.
„Ono najvrjednije što čovjek može dati jest vlastiti život, a upravo su to ova dvojica tada mladih ljudi dali kako bismo mi danas imali svoju domovinu.” Ta misao snažno odjekuje u srcima svih koji razumiju koliko je velika cijena hrvatske slobode i koliko je duboka žrtva onih koji se za nju nisu dvojili boriti.
Njihova žrtva poziva nas da budemo dostojni nasljednici njihove hrabrosti – da čuvamo svoju domovinu, poštujemo njezinu povijest, njegujemo vjeru i prenosimo istinu o Domovinskom ratu na mlađe naraštaje. Domoljublje se ne iskazuje samo riječima i svečanim obljetnicama, nego svakodnevnom odgovornošću, poštovanjem prema hrvatskim braniteljima, brigom za obitelji poginulih i spremnošću da zajedničkim snagama gradimo društvo utemeljeno na poštenju, solidarnosti i međusobnom uvažavanju.
Posebnu vrijednost ima upravo zajedništvo koje se na ovakvim mjestima i u ovakvim trenucima iznova potvrđuje. Obitelji, branitelji, policajci, predstavnici lokalne zajednice, vatrogasci i mještani, okupljeni oko istoga cilja, svjedoče da sjećanje nije samo osobna uspomena, nego zajednička odgovornost cijeloga naroda.
Jer narod koji poštuje svoje žrtve, čuva svoje korijene i ne zaboravlja one koji su mu omogućili slobodu, čuva i vlastitu budućnost.
Trideset i pet godina prošlo je od pogibije Mate Laškarina i Zdravka Špoljarića, ali vrijeme nije umanjilo bol njihovih obitelji niti vrijednost njihove žrtve. Njihova imena ostaju trajni podsjetnik na jedno teško i presudno vrijeme hrvatske povijesti, na dane kada se sloboda branila hrabrošću i kada su mnogi hrvatski sinovi, ne gledajući na cijenu, stali na branik svoje domovine.
Zato su ovakva okupljanja mnogo više od protokolarnih obilježavanja. Ona su zavjet da nećemo zaboraviti, da ćemo djecu učiti istini o stvaranju hrvatske države i da ćemo ljubav prema domovini prenositi budućim naraštajima, zajedno s vjerom, poštovanjem i zahvalnošću.
U Brlogu su danas gorjele svijeće, polagalo se cvijeće i upućivala molitva, ali iznad svega gorjela su srca ispunjena ponosom i zahvalnošću. U tišini molitve i snazi zajedništva još je jednom potvrđeno da žrtva hrvatskih branitelja nije zaboravljena te da sloboda koju su nam ostavili ostaje najveća obveza svih nas.
Neka Gospodin podari vječni pokoj dušama Mate Laškarina i Zdravka Špoljarića, a njihovim obiteljima mir, snagu i utjehu. Neka nas njihova žrtva trajno podsjeća da se domovina voli srcem, brani hrabrošću i čuva zajedništvom – poruka je fra Jure.
I.B.