Što nam je iznjedrio znanstveno-stručni skup

OTOČAC – Najavljivali smo održavanje znanstveno-stručnog skupa Otočac, Brinje i Vrhovine u Domovinskom ratu (Gacko bojište), koji je održan 22. i 23. listopada, pratili smo rad oba dana, pisali i zaključno o samom skupu. Naravno da neke stvari ne treba ponavljati, ali treba istaći ono što je skup iznjedrio.

Kao što je poznato da nije bilo Ogranka Matice hrvatske u Otočcu vjerojatno ovog skupa ne bi niti bilo. MH je još proljetos došla na ideju da bi bilo prilično organizirati ovakav skup najesen, u vrijeme kada se proslavlja 35. obljetnica 133. otočke brigade ZNG-a, odnosno HV-a. Predsjedništvo Ogranka MH je podržalo ovu ideju, tim više što ovako nešto nitko nije prethodnih godina pokrenuo, a kako stvari stoje niti bi pokrenuo. Naravno, odmah se pošlo sa stanovišta da bez znanstvenika koji se bave Domovinskim ratom to ne bi dalo velika rezultata, naravno ne izostavljajući sve one koji su tijekom rata ponijeli najodgovornije dužnosti u osnivanju i ratnom putu same 133. brigade i organiziranju obrane Gacke, odnosno tadašnje općine Otočac.

Sve je upućivalo na to da se treba povezati s vodećim hrvatskim institucijama, a zahvaljujući „naše gore listu“ prof. dr. Željku Holjevcu, ravnatelju Instituta Ivo Pilar u Zagrebu, dogovoreno je da će dr. Holjevac odrađivati posao u Zagrebu, a da će Ogranak to činiti u Gackoj. Tako je i bilo, taj dio pridobivanja i angažiranja znanstvenika je rezultat je rada dr. Holjevca,  dok je u Gackoj većinu posla obavio Ivan Laškarin ispred MH. Naravno da su tu svoga udjela imali i drugi matičari (predsjednik Anđelko Zdeslav Kaćunko, član Predsjedništva dr. sc. Joso Brajković i dr.).

Koliko god ideja bila dobra, bez minimuma materijalnih sredstava organizacija dvodnevnog skupa nije bila moguća. Tu je uskočila Udruga Posebne jedinice policije Sinac 1991. koja je kao braniteljska udruga zaiskala novac od Ministarstva hrvatskih branitelja, i odobren je dio sredstava. Također se MH obratila i Gradu Otočcu i dobila također dio sredstava. Uskočila je tu određenim sredstvima i Ličko-senjska županija, Općina Plitvička Jezera, a bilo je i drugih donatora. I nekako je skrpan kraj s krajem za minimum neophodnih troškova.

Kako je vrijeme prolazilo, a to u javnosti nije bilo nazočno, i nije ni trebalo (tihi rad), utvrđivali su se sudionici, dogovarale teme, sudioništvo u samom skupu (pored Instituta Ivo Pilar, Hrvatskog instituta za povijest, Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata)  i niz drugih detalja da bi sve funkcioniralo kako treba.

Skup je održan, može se slobodno kazati da je nadmašio sva očekivanja. Prvog dana na nekim izlaganjima, ali prvenstveno na Okruglom stolu, moglo se od neposrednih sudionika Domovinskog rata mnogo toga novoga čuti o Gackom bojištu. Posebno je emotivno bilo izlaganje Nikole Pempera tadašnjeg zapovjednika specijalne postrojbe policije koji je nakon zarobljavanja prošao kalvariju četničkih logora. Drugoga dana su mahom bila izlaganja znanstvenika i stručnjaka. I od njih se po pojedinim temama moglo mnogo toga novoga doznati.

No pokazalo se, i tijekom skupa dokazalo, da struka i znanost raspolaže arhivima i određenom dokumentacijom. Ali da to u nekima nijansama nije dovoljno niti potpuno. Od lokalnih sudionika, ali i nazočne publike, došlo je do korigiranja određenih tvrdnja, odnosno do upotpunjavanja slike pojedinih događanja. Naravno dobronamjernih, sve kako bi slika Gackog bojišta bila što čistija i što točnija. Kako je skup tekao, tako su se brojni znanstvenici suočili s time da valja poslušati žive sudionike Gackoga bojišta i upotpuniti i korigirati svoja izlaganja, odnosno pisane radove koji će uslijediti za objavu sljedeće godine. To je bio jedan od najznačajnijih doprinosa ovoga znanstveno-stručnog skupa, svakako da jest. I to je dobro.

Također glavni organizator skupa može biti i te kako zadovoljan cijelom atmosferom oko održavanja skupa. Posebice što su oba dana u publici bili i učenici viših razreda otočke osnovne škole, odnosno učenici Srednje škole Otočac da iz „prve ruke“ dobiju spoznaje o ulozi Gačana u Domovinskom ratu (na mlađima svijet ostaje), na čemu treba zahvaliti i njihovim ravnateljima Jasminki Devčić i Ivanu Vidmaru. Također raduje što je skupu u oba dana nazočilo i zainteresirano građanstvo, odnosno braniteljske strukture.

Na kraju je iznjedrena i konačno dugo zanemarivana i neprezentirana uloga Gackoga bojišta u Domovinskom ratu. Sva druga su bojišta bila „važnija“ od ovoga, glasovitija, popularnija, ili se barem više o njima pričalo, no eto došlo je vrijeme (bolje ikada nego nikada) da se prikaže i dokaže da je Gacko bojište bilo i te kako značajno u obrani domovine, da je njegova uloga bila značajna. 

A bilo je itekako značajno u operativno-taktičkom smislu. Ništa manje važno bilo je održavanje prometne povezanosti, očuvanje pitke vode za primorje i otoke, očuvanja hidroenergetskog potencijala za HE Senj i proizvodnje struje za hrvatsku državu iako su odmetnuti  Srbi minirali zapornicu u Gusić jezeru. Da je domaći čovjek, Gačanin, vlastitim snagama otrpio i zadržao napade dušmana, spriječio njegov prodor u Otočac i većinu naselja sa hrvatskim življem, da je vlastitim snagama zauzeo kasarnu u Ramljanima, a posebno da je vlastitim snagama osvojio kasarnu u središtu Otočca, da je time zaplijenio svu silu teškog naoružanja, da su s tim naoružanjem opskrbljene druge brigade HV-a, koje su onda početkom studenoga 1991. pritekle u pomoć na Gackom bojištu. Domaći čovjek!

Svakako raduje da sve izrečeno na ovom skupu ne će „odnijeti vjetar“, da će ostati zabilježeno, odnosno da će Ogranak Matice hrvatske u Otočcu izdati zbornik radova s ovoga znanstveno-stručnog skupa. Jer što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo.

Također raduje i spoznaja da treba bilo dogodine, bilo bienalno, organizirati novi znanstveno-stručni skup o Gackoj i Otočcu u Domovinskom ratu. Neke teme su tek načete, neke nisu ni dodirnute, sadržaja ima. Samo treba dobre volje i ponešto truda. I isplatit će se.

M.K.