Zbog iznadprosječno kišovitog, vlažnog, toplog i sparnog vremenskog razdoblja bilježimo veću pojavu simptoma najopasnije bolesti krumpira – plamenjače (Phytophtorainfestans).
Ova biljna bolest može uništi nezaštićena ili slabije zaštićena polja krumpira.U pravilu od plamenjače krumpira najveće štete očekujemo tijekom skladištenja krumpira, jer se bolest aktivno širi u skladištima pa već i najmanji postotak u polju zaraženih gomolja predstavlja potencijalno veliku opasnost!
Prvi znaci bolesti javljaju se obično u cvatnji ili neposredno nakon cvatnje. Simptomi su najuočljiviji na listu koji se nalaze najbliže tlu, premda mogu biti napadnute peteljke lista, stabljike i gomolji. . Na lišću se pojavljuju pjege žućkaste boje bez jasnih granica, koje postupno postaju crvenkasto smeđe. Tkivo se unutar pjega vrlo brzo razmekša, postaje crno, vodenasto, a zaraženo lišće ostaje visjeti na cimi. Na zaraženim gomoljima mjesta zaraze su malo udubljena, plavo smeđe boje.
Agrotehničkim i kulturalnim mjerama može se mnogo pridonijeti u zaštiti od ove najštetnije i najčešće gljivične bolesti na krumpiru. Tim se mjerama može smanjiti primjena fungicida. Sadnja zdravih, nezaraženih gomolja u plodoredu jedna je od najvažnijih mjera, jer u protivnome gomolji zaostali u polju iz prošle vegetacije mogu dati zaražene biljke , koje su izvor zaraze. Gomolji iz skladišta ili trapova, ljuske krumpira nakon guljenja ne smiju se odlagati u blizini ili na parcele na kojima se sadi krumpir. Treba saditi relativno otporne sorte u određenom podneblju. Krumpir treba dobro zagrnuti, tako da ispod busa nema jarčića, humak mora biti zaobljen tako da se kiša slijeva u međuredove. U protivnom kiša će prenijeti spore gljivice do gomolja. Također treba suzbijati korove jer stvaraju povećanu vlagu u usjevu što stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti.
Unatoč svim tim mjerama krumpir se mora zaštititi i primjenom fungicida. Pošto se bolest ne javlja uvijek u isto vrijeme svake godine, rok za prskanja treba odrediti prema stvarnoj potrebi, tj. niti prerano niti prekasno.
Dominantne sorte krumpira koje se sade na ličkim poljima su srednje kasne sorte, kao npr. Desiree, Agrija, Rodeo, Romana, Kondor čiji gomolji još uvijek formiraju urod krajem mjeseca srpnja i djelom mjeseca kolovoza.
Ponovno naglašavamo da je za krumpir namijenjen skladištenju i prodaji tijekom zimskih mjeseci posebno opasna "kasna" plamenjača na cimi, jer je moguć prijenos kišama na formirani urod. Naknadno se krumpirova plijesan širi sa oboljelih gomolja na zdrave tijekom čuvanja u skladištu, pa na taj način može propasti cjelokupan urod!
S toga u zadnjim zaštitama fungicidima treba koristiti pripravke protiv plamenjače koji pokazuju bolji učinak u sprječavanju širenja bolesti sa oboljele cime na već formirane gomolje, a prednost svakako dajemo aktivnim tvarima: ciazofamid ili fluazinam . Moguće im je dodati i jedan od pripravaka za suzbijanje koncentrične pjegavosti (Alternaria solani): npr. na bazi aktivne tvari boskalid ili difenkonazol.
Pri tome voditi računa o karenci - broju dana koji mora proći od zadnjeg tretiranja pa do berbe gomolja.
Na poljima gdje je formiran urod gomolja kako bi pospješili sušenje cime, a i time spriječili prijelaz bolesti na gomolje može se planirati provođenje kemijske desikacije ili uništavanja cime dopuštenim pripravcima za tu namjenu, npr. Basta SL ( karenca 14 dana) ili Reglone Forte ( karenca 10 dana). Na manjim parcelama preporuka je mehanički pokositi cimu.
Kako bi pomogli proizvođačima krumpira na internetskoj stranici Savjetodavne službe, www.savjetodavna.hr , u izborniku preporuke, moguće je za svaku županiju vidjeti aktualne preporuke za zaštitu bilja u kojima su navedeni i trgovački nazivi sredstva za zaštitu kojima se može obaviti tretiranje.
Također u uredimaSavjetodavne službe u Gospiću i Otočcu ili na brojeve telefona 560 – 777; 771 – 353; 091 4882 773 mogu se dobiti savjeti iz domene pojave štetočina na bilju i njihova suzbijanja.
Martina Orešković, dipl.inž.agr.
savjetnik za zaštitu bilja