Fajbanova - Fabijanova - Fabijanovo

OTOČAC – Veliki snijeg, hladnoća, stiže blagdan svetih Fabijana i Sebastijana, zima, vremena se ima. Tako je nekada bilo, sve se promijenilo, samo rič Božja ni. A za ovaj blagdan se u Gackoj koristi nekoliko naziva: Fajbanova, Fabijanova i Fabijanovo. Kako tko, a nekima je posve začudna ta – Fajbanova, mnogi misle da je to pogrješka, a nije, duboka je to (jezična) tradicija.

Otočac, kao grad, je oduvijek bilo mjesto s gackim čakavskim dijalektom, odnosno poddijalektom, da se ne upuštamo previše u dijalektološku problematiku, jer bi nas to predaleko odvelo.  A čakavski idiomi (govori) imaju svoje specifičnosti, uostalom kao i kajkavsko i štokavsko narječje hrvatskoga jezika.

I sad dolazimo na pitanje koji je naziv ovog blagdana ispravan? Odgovor je jednostavan – sva tri oblika su ispravna i jednakovrijedna. Samo je pitanje čestotnosti uporabe, starosti pojedinih naziva i njihove novije recepcije. Pa pođimo redom.

Još veliki hrvatski etimolog Petar Skok u svom Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU, 1971, knjiga I, str. 503) navodi pojam „Fajbanova“. Autor kaže da je to prava specifičnost koja se odnosi na prostor Gacke (doslovno stoji: Liješće, Sinac, Prozor). Dakle, Skok i njegovi prethodnici su ovaj specifičan pojam zabilježili u tim selima. Valja dodati da se isto kaže i u Kompolju, Švici, vjerojatno i u drugim naseljima u okolici, što Skoku nije bilo poznato. Pored Fajbanova, autor navodi da narod veli i „oltar sv. Fajbana“.  Nešto slično Skok nije pronašao nigdje u hrvatskome jezičnome korpusu. Dakle, autor to ističe kao posebnost, kao pravu rijetkost, kao izuzetak. Doista dojmljivo i vrijedno, jer je „Fajbanova“ samo naša, gačanska i ničija više. Ekskluzivno naša!

Naravno da je prihvatljiv i naziv Fabijanova, što je nešto bliže standardnome hrvatskom jeziku, odnosno Fabijanovo (u srednjem rodu, posve moderno). A što se tiče roda, valja kazati da je većina blagdana u gackoj čakavštini ženskog roda (npr. Križeva, Jurjeva, Spasova, Dova, Stipanja, Ivanja, Mijolja, Petrova, i dr., pa tako i Fajbanova ili Fabijanova).

I da se još vratimo na Fajbanovu. Osim što je to dijalektološka odrednica gacke čakavštine, u promjeni oblika se krije tzv. metateza. To je jezična promjena koja dopušta zamjenjivanje nekih ili čak i cijelih skupina glasova unutar riječi. Može se, poradi ilustracije, navesti i još pokoji primjer u gackoj čakavštini: garvan – gavran, ževraka – žeravka, čepurka – pečurka i sl.)

Zato valja zaključiti da je Fajbanova legitimni naziv za blagdan sv. Fabijana i Sebastijana u regiji Gackoj (ne tvrdimo da je tako i u nekim drugim hrvatskim krajevima), da je veoma star, da je još uvijek kod Gačana u sjećanju, osobito starijih, i da je njegova uporaba na tragu očuvanja naše jezične baštine. Svakako da je i Fabijanova i Fabijanovo također lijep i prihvatljiv naziv ovoga blagdana, doduše nešto noviji i nešto „moderniji“, ali koji nas odmiče od naše jezične tradicije.

M.K.