OTOČAC – Čera je bil nekakov čudan dan, pitali smo našu babu Jeku, našu metrologinju, zač je to tako, a una nan je samo odvrnula da se – dan muči. Pa kako se muči? – Lako – veli una – ta vidiš da ne će ni da škrone, ni da sunce sine, dan se muči. Dobro, aj, dan se muči.
Unda mi jopet nakapljemo našu babu Jeku, a zač se dan muči? A una nami veli da siću toga er su kvatre. Kvatre? – Borami esu – veli una. Mi u edan kalendar – nema kvatar. Mi u drugi kalendar – nema kvatar, popi makli kvatre iz kolendara, ni u nji u nje ne verujedu, a morali bi. Red je bilo kopat po mobitelu i umetnoj entelegenciji, borme ji najdešmo, esu, kvatre su. – Baba, a kakove su to kvatre? – Pa grgurevske. E sadaj znamo kaj i prije.
I unda vidila baba da mi niš pod Bogon ne znamo pa nan uvatila tumačit da su u godini četvere kvatre, najprvo da dojdedu grgurevske (i svetoga Grgu izbacilo iz kolendara), pa dovske, pa mijoljske i na kraju božićne. I da svi sveci nosidu kvatre na prsi, samo da sveti Duv nosi na leđi. Nismo se subitali ni pitat kako to uni nosidu kvatre, Bog zna ča bi nas snašlo.
A po kvatrami se, velin nan baba Jeka, pravi prognoza vrimena. Er, kvatre su počele u sredu, i duradu četira dana, tako to gre službeno. Al nami baba veli da je pravo uno kase se kvatre rastrgujedu, a to je tekar nakon osam dan, pušći Crikvu, pa kako uitro u sredu osvane da će takovo vrime bit do drugi kvatar. I, evo, danske je osvanulo lipo vrime, sunce, magla se digla, bi reć da će do dovski kvatar bit lipo. I studeno, jerbo je jutroske bilo studeno, voda se poškorupila.
A ne tamo ti nekvi ča preko televizora narod plašidu, te biće vako, te biće nako, kvatre i baba Jeka su za vrime – zakon.
I.B.