Neke nove torte

OTOČAC – Torta je u nekadašnja vremena bila tek apstraktna imenica. Većina ljudi nije ni znala što se pod tim pojmom krije, a kamoli da ju je kušala. Bila je to toliko nepoznata delicija da je poprimila sasvim drugo značenje, fini komad bijela kruha ili peciva narod je nazivao – turta.

I onda malo po malo, pod utjecajem građanštine, torta se polako probijala najprije na pirove iliti svadbe. Ako bi na svadbenim stolovima bila jedna jedincata torta, i to pred mladencima, bila je to već vijest za širu javnost. Obično bi bila posuta mljevenim orasima, a ukrasi joj bili od maslaca ili margarina izmiješana sa štaub šećerom. Nije bilo pisma „sretni mladenci“ ili tako što, jer čime to napisati? A da bi bila svečanija, sa strane u tortu su bile zabodene sitne grančice asparagusa ili listići pavenke. I tko k njoj, tko od nje!

O torti za rođendan, ma ni pomisliti, bio je to preveliki luksuz, to je bilo samo za gospodu, bog i pekmezača, ako!  

A sada, sada su torte postale nešto drugo, sada su torte – instalacije, sada torte izgledaju tako da bi čovjek teško i rekao da je to torta. S ukrasima kakve ti srce želi, motivima iz najbujnije mašte, a tek o bojama, da se i ne govori. Na njima su slike, prikazi, modeli i figurine, cvijeće, ma svašta.

Tortom može biti poslana poruka, može torta biti i čestitka. Može biti u obliku koji se želi, baš kao ova koja je pripravljena za ovogodišnju maturalnu zabavu otočkih maturanata. Knjiga je to, knjižurina, lijepo piše tko je sve na maturalnoj zabavi, pa poruka maturantima, sve piše samo treba znati čitati. I na kraju – sve je jestivo, i knjiga, i pismo i slova, i poruka.

A može biti i torta visoka poput „tornja“, obložena jestivim papirom, s aplikacijama, teška i kakvih desetak kilograma. Da bi se „uzidala“ takva torta, treba imati nešto znanja i iz statike, baš poput kakva graditelja, da se ne nakrivi, da ne padne, da se ne razleti od težine, da ne otiđe „mast u propast“. Sve može, nema što se ne može.

M.K.