OTOČAC – Sreda je, placa je. Ima čerišanj, ima pradajza (sam Bog zna odakljen je, svi velidu da domaći, je, da nebi!), tote jopet nektarinov i tako toga voća i povrća. Niš pod Bogon novo, to ča se more na placi kupit, to se more kupit i u nekon centru, razlike nema, osim u ceni – na placi je skuplje. A i mora bit skuplje, narodu se prodajedu muda pod bubrige da je sve domaća i zdrava rana. Pa ki veruje, njegovo je kraljevsko nebesko (blago siromašnima duvon – piše još u Bibliji).
Al pušćimo to, danaske su na placi osvanuli Kuterevci. Sa svojon drveninon. Moreš kupit i opremit celu kuću i oko kuće. Tote kantriga prava, pa unda kantriga na križe, ima i maći kantrižic, i obični i na križe. Ima i tronošcov, borami ima. I to malo višlji, za star narod, da se more lakše dignut, ako starji krst sede na nizak tronožac, neš se dignut van četveronoške kaj malo dite.
Unda tote ima i kosišć, pa edna tobolica. A valjda vratru treba kosišće i tobolica? Danaske oko kuće zuidu kosilice, trimeri i takove stvari. Ovo ni neg za na zid vrć ki voli.
A ima i košar za drva. To već, eto zime, samo ča ni.
I.B.