OTOČAC – Ma nač ti je svit došal, naj ki bi čera umrl ne bi mogal verovat nač. Evo, na primer na maloj placi, tamo sredom ima i od vraga dlak za kupit, ča bi rekla naša baba Mica. Dobro, nismo vidili te vražje dlake, nismo vidili tičje mliko i tako to, al da se počelo prodavat i uno ča se nigda ni prodavalo, to je istina.
Evo zamimo paradajzele, već ima dva miseca i jače, ma cela tri, kako vi ča pelcere prodajedu nudidu paradajzele, papriku i tako to voće i povrće. A narod zimlje i bode po bašći. Unda dojde mraz i sve pobere, kadi si bil – nigdi, ča si delal – niš. Red jopet na placu i zet nove paradajzele, papriku i tako to voće i povrće. Pa jopet bost u zemlju. Unda dojde krupa i sve potuče, kadi si bil – nigdi, ča si delal – niš. Red treći put na placu kupit paradajzele, papriku i tako to voće i povrće i jopet bost po bašći. I kad bi krst rekal pomozi Bože, eto ti plamenjače, ostaše samo štabrljice, kadi si bil – nigdi, ča si delal – niš.
Unda se vi ča prodajedu pelcere dositili pa lipo nudidu gotove paradajze u petnjaku. Lipo kupiš dva-tri petnjaka, š njimi na puneštru i čekaj samo da zarudidu, ma ima i već fort crljeni. A paradajzeli puni paradajzelov kaj kiše. Pametno. I imaš domaći paradajzel na puneštri, od rožic nako i nako vratarnje koristi, naj kupovni ki zna odaljen je i kako ga otrovalo, a vaj na puneštri je kaj domaći. Borami je tako.
I.B.