OTOČAC – Stari „Grkljani“ su imali svoje harite, a neuki Rimljani ih preimenovaše u gracije. A kako je latinski bio jezik zapadne Europe, tri gracije su doplovile i do naših dana.
A tko su bile te tri harite iliti gracije? One su bile ni manje ni više već Zeusove kćeri i okeanide Eurinome. Neki vele da su kćeri bogova Dioniza i Afrodite, ili pak Helija i nejade Egle, kako bilo da bilo, svakako su božanskoga podrijetla. Bile su (polu)božice dražesnosti i ljepote. Imale su i znakovita imena: Aglaja – Sjajna, Eufrozina – Tješiteljica srca i Talija – Cvatuća. Vele da su bile mile i ljubazne, potpomagale druževnost i marljivost, nastojale uljepšati život, a ljudima činile različita dobročinstva. Zato su ih stari „Grkljani“ slavili i hvaliti, gradili im hramove, žrtvenike i svetišta.
Veoma je poznata skulptura triju, da prostite, golih harita iz doba helenizma. Na toj skulpturi one predstavljaju dobročinstva: davanje, primanje i vraćanje.
E sada, ako su stari „Grkljani“ imali svoje harite, a Rimljani ih nazvaše gracijama, je li tu sve počelo i stalo. Ma nije, evo živi primjer su tri gracije na terasi jednoga otočkoga kafića. I čekaju svoju skulpturu, naravno.
I.B.