OTOČAC – Velidu, Bože na prosti, da je danaske vrag došal na svit. Ne mislidu uni na pravoga Vraga (el se to piše velikin slovon, il ne?), na patrnjaka, đavla, sotonu il Lucifera, potari ga Ime Isusovo, van nato da se danaske sve prominilo, da se svit skurval, da prostite, da se ne zna ki pije a ki plaća. Sve u nekvomu kunbulju. I kad je tako, unda niki ne drži do posla, do truda, to je samo za munjene, velidu, a da se ni pametni vajk snajdedu (to in ostalo valja još od druga Tite: Snajdi se, druže!).
I tako dok se neki snalazidu, neki ne, naveliko se divani kako se niš ne isplati, kako ima za kupit svega i svačesa, samo nigda novac dost. U tomu i je kvaka. Eeeee kad bi bilo novac, moja bi pokojna baba rekla vako: Ki loja ima, taj š njin i guzicu maže, ča će reć da ki nema da ne more ni fažol začinit. Ma ki to sve more isprevajat ča je i kako je moja baba vikala, a bila pametna žena, četira zareda pučke škole i opetovnica, pa ti vidi.
Evo, na primer, više neće niki ni da jabuke ubere – ima za kupit, malo ki i krunpira sadi – ima jeftino za kupit, o kapuli, škanjoli, ne daj bože kravi i žlici mlika da se i ne divani. Ma kakov! Jok, jok. A bil narodu kruna z glave pala ako bi ča u zemlju turnuli, ča posadili, ča od marve držal? Ne bi, naravno da ne bi. I bilo bi to za njegovo zdravlje, vako i nako kuka kako je bolesan. I da ki zna čin se kroz ranu truje. Na primer s lemincinon, zna se da je lemuncin u dućanima ne samo šprican, van da je un prije neg krene na put potopljen u nekvi fungicid da se na kori ne razvije plis. I unda mi takovu koricu uribljemo u kolače, cidimo, a uno – živa otrov. A kase lipo uzgoji svoj lemuncin, e tote brajne nema ni fungicida ni pesticida, ekološki lemuncin, kaj se zlaton plaća. Eto, nu, kako se more kase oće. A neće se.
I.B.