OTOČAC – Borami va korona nas urazumi, dozva nas pameti. Pokaza una nami ča smo i kadi smo, reče una nami da treba gljedat use i u svoje kljuse. Vrnu una nas iz sna u javu. A tako i treba, dost smo svi lepršali i prenemagali se, gradili se ono ča nismo, živili životon kakovin smo živili. Jerbo, stara je uzrečica, čega ni ni po ne i. A u ovakovin vrimenima ilo je na prvomu mestu, ča bilo, ča ne bilo, ist se mora. I više kaj da baš ne verujemo uno: kupićemo. Kupićemo, kupićemo, ako bude za kupit. A sva je prilika da će bit svakako, borami oće.
I zato su se neki uvatili posla, pa bašćica, pa krunpira malo, pa bacit i žita, nek se najde, zlu ne trebalo. Pa nasadi kvočku, pa izlezi piliće, naedanput se sve more i niki se toga ne srami. A narod se kaj sramil, noson frkćal, sprdal se s nima ki su ča delali. A neki se još uvik pitadu kako je to moguće da kvočka crna, a pilići beli?
I.B.