OTOČAC – Stari je narod vikal, borami je, da drva grijedu - dvaput. Edanput dok i krst siče, izvlači i vozi kući, a drugi put kad i loži u peć. I prava je to istina, ne more se tomu niš ni dodat ni suskratit.
A ve godine, ve godine kaj malo ke, Bože nan prosti i ne zamiri, ve godine ćemo sastavit loženje. Kako je krenulo, ne ćemo ni prestajat, celo leto, a unda evo ti rujna i nastavi dalje.
Jopet, kad malo bolje promislimo, stari narod je moral ložit cele godine. E ta na čemu ćeš južinice ča skuvat ako ne zaognjiš peć. More ti srce pucat od vrućine, red je bilo ložit da skuvaš fažol, mavunje, pa i pržganu juvu. A unda svečera, na čemuš botu palente skuvat ako neš zaognjit. I unda su došla neka moderna vrimena kada se nekoliko miseci ne loži, barem od lipnja pa do kraja rujna. Sve nešto na plin, pa na struju, kaj drv ne treba. Evo ve godine treba, ne za kuvanje već za – grijanje.
I.B.