OTOČAC - Sve se prominilo, samo Rič Božja ni, tako je divanila pokojna baba, mrak joj na putu. I je, sve se prominilo, niš ni kaj negda. Evo, ni ni kolovoz smiril, a narod naprnul kopat krunpir kaj munjen. A lipo se negda divanilo: Sveti Mijovil, vile u krunpir. A kadi je još u vratru sveti Mijovil, još misec dan, a vile već u krunpir.
Edan narod veli da mora kopat jerbo da miš poi krunpir. More bit. Drugi veli da moredu kiše pa da će sagnjit. Ne će un sagnjit ako je zdrav, a ako je obolil, da ga iskoplješ u srpnju pomoći mu nema. Neki veli da ga treba iskopat prije neg dica u školu krenedu. Bože mi prosti, konda sadašnja dica krunpir beredu, ne beredu. I tako svaki piva svoju pismu. A da se koplje, koplje se.
A krunpira kaj drv, pa to su vargilji od pol kile, ma i jače. Nema simenskoga, a o prašćemu da ne divanimo. Eto, ne će bit gladi baren nima ki su seljaci, ki su poluseljaci, ki su polugrađani, a ni ki su pravi građani, a njimi kako Bog da, zato jerbo su – građani. Ne moredu imat sve.
I.B.