OTOČAC – Ve godine su slive negdi rodile kaj kiša, negdi ni vratarnje, edva ku nać za pozobat, ni za knedlne. I unda ni ki imadu beredu i psujedu, a ni ki malo imadu, ni sabiredu na ednoj slivi krljak, na drugoj pol, na trećoj dva, pa tako kaj dajdu sastavit kaj kotal.
A to me sitilo na našu konšiju, prava žena bila, ime joj je bilo Ane, odavno joj je mrak na putu. Ni una slive volila vidit naoči jerbo bi njezin Mija - popil kišu božju. I una je vajk divanila: - Rodile celomu svitu, samo meni ne! Meni ne! I tako je una, baba Ane, proklinjala, a slive su negda rajale, negda nisu, kaj kod svakoga.
I unda kadaj slive rodidu, baba Ane prva u branju, da ne bi ka propala. Bere i kune. Ma prnjala se una kaj viška na vrv sliv, a starinjske slive bile visočke, kaj najveće rušve, edva da in vrv i vidiš odozdola, al ostavit ku nepobranu, e to se njoj ni dogajalo. Pa u bačvu, pa komi, pa sabiri drva, pa peci, i na kraju njezin Mija sve protakni nudaj kudaj i mi sve dobro voga svita protaknemo. Tako naša konšija Ane, Bog je pomiloval. Ki zna morda se una i u raju po slivami vere i bere? Ki zna?
I.B.