OTOČAC – Vi novi popi, uni zato nisu nigda ni čuli, a kamoli molili. Ne moreš verovat da nisu čuli za – molenja. A molenja su se vajk nešto sitno plaćala popu da moli za pokojne u božićno vrime. Pital ja ednoga popa, imena da mu ne spominjen, da more li se platit molenje, a un meni odgovara vako: da je molenje kaj čaj od kamilice u odnosu na pravu mrtvačku mašu. Ja ostal brez sebe, da čaj od kamilice!? Aaaaaaaaa.
A negda, u staro vrime, svaka je kuća lipo prije Božića na papiriću nosila popu napisano molenje: za pokoj duše pradeda Šime, za pokoj duše prababe Marijice, za deda Pilju, za babu Malčiku, za ćaću Ivu, ma mater Kaju, i sve tako redon u užoj i široj familiji dokljen se krst mogal sitit. Unda da se ne bi, nedajtibože ki preskočil, još se napiše: i za duše ni ki se više niki ne sićuje. E tote su svi, niki ni ostal. Al to ni sve, neki narod, kako ki, je na kraju dodaval da se molenje moli i „za rod i plod crne zemlje“. Sadaj ne znamo ča je s non ka je crljena, el ilovačina, ka je žuta, el peskuljava, el se molenje odnosilo i na takovu zemlju, il samo baš na crnu? A da pop ne bi ča priboravil, na kraju se krupnin slovima napiše: molit vi blagdani.
I unda je pop na svakoj maši, a u božićno ima maš skoro svaki dan, čital molenja iz papirićev, znalo je podurat dok se sve pročita i po pol ure. A ni ki su slabo pisali, kaj nogon da su, pop bi se mučil ča piše, aj ti pogodi ko je to slovo, borami je tako bilo. I molenja su se molila sve do Sveta tri kralja.
A sadaj edan pop, imena da mu ne spominjemo, veli da to ni sarma van – čaj od kamilice. Bože mu oprosti i u grij mu ne zedi.
I.B.