OTOČAC – Zerkicu zastudilo, rekla bi baba Cuka. I pravo bi rekla, ako je jutroske osvanulo minus 7, pa ni to nekva studen. Osobito za vo doba godine. A unda se jopet sunce pokaže pa preko dana otepli i svr je te 0. Moglo bi se reć da lipa zima, prosta noga, moreš kud oš, ne treba prtin gradit, avti se dadu lako upalit, manje drv treba, sve ča je to nekvo globalno zatepljenje, pa da se durat to zatepljenje.
Jerbo kase krst siti pred dvajst-trist godin kako je bilo u sječnju studeno, da su uši od smrzladi otpadale, da se nos od studeni lipil, da su se kvake na vrati vatale za ruke, da si u kući moral ložit šparket kaj da japenicu ložiš, i reć da je to baš bilo lipo, da se u tomu uživalo, ma more se reć, da je ki volil takovu studen – ni. Moralo se trpit, ki te pital. U prvoj kući se voda u kablici poškorupi, moral si lončićen led probijat akoš vode zakalat. A u štali, da marvi ne budi studeno, obloci su se čepili slamon il bujadi, da ne šuče leden zrak unutra, da marvi ne bude studeno. A u konobi da se krunpir u trapu ne smrzne, nosila se ževarka u pekvi da prebije zrak. Inače ode krunpir. E to je ta lipota čvike kod nas bila. Samo se valja sitit.
I.B.