OTOČAC – Nedavno se povela u jednom društvu rasprava što znači besjeda „tršatuna“? Neki su rekli da nikada nisu za nju ni čuli, drugi da su čuli ali da ne znaju što znači, treći da je to možda posve izmišljena riječ, uglavnom bila je sporna.
Neki od sudionika su svjedočili da „tršatuna“ ili „tršatona“ spada u leksik gacke čakavštine, drugi da tomu nije tako, da pripada možda i nekomu drugom narječju, svakako je bila velika nepoznanica.
Na kraju se ispostavilo da je ta besjeda već u tzv. polupasivnom leksiku u gackoj čakavštini (da nestaje, da iščezava iz uporabe) jer se rijetko u suvremeno vrijeme koristi.
Tako je utvrđeno da je u Kompolju npr. „tršatuna“ nevrijeme ili oluja, bolje rečeno nagla pojava jakog vjetra s kišom. I da je „tršatuna“ svojstvena kasnom proljeću, odnosno ljetu, da se ne rabi za nevrjeme u jesen i zimi. Također je potvrđeno da je „tršatuna“ u Prozoru također pojam za iznenadnu pojavu nevremena. Kod nekih štokavaca iz okolice Otočca „tršatuna“ ili „teršatona“ je pojam za nešto što se dogodilo ili će se dogoditi, ali s negativnim predznakom. Npr. kakva velika svađa, sukob, nesreća i slično. Kako bilo da bilo, „tršatuna“, „tršatona“ ili čak „teršatona“ nije posve nepoznata riječ. Sada se postavlja pitanje njene etimologije.
Naizgled bi se moglo posumnjati da je talijanskog podrijetla, ali nije. Turskoga je. Dolazi od riječi „ters“, koja je po vrsti riječi prilog, u značenju „naglo, navrat nanos“. Taj „ters“ je postao pravi balkanski turcizam pa je na području Mostara zabilježen kao tersatuna, a što je istog značenja kao na albanskom (Kosovo) „tèrsene“ u značenju – naopako. Ova besjeda se javlja i u bugarskomu jeziku u značenju tvrdoglav i naopako, a javlja se i „term“ kao pridjev ili prilog u značenju „koji je naopak, mrzovoljan, neumoljiv“, odnosno „naopako, suprotno“.
U suvremenomu turskom jeziku „ters“ znači suprotan.
Čini se da je nestankom osmanlijske opasnosti s granica Voje krajine taj „pobalkanjeni“ pojam kod čakavaca ostao svezan s naglom promjenom vremena, a kod štokavaca s nekim neugodnim i neočekivanim događajem. I kao takvog ga još uvijek (ali sve manje i manje) baštinimo.
M.K.