OTOČAC – Negda ni bilo kuće ka ni imala vratra mačjega. I po nekoliko komadi. A moral si ji imat, inače te miši rastočišu. A i sadaj, i sadaj ima mačak kaj i prije, samo ča sadašnjin mačkami ni kaj nimi negdanjima, ve nove mačke su gospe, une spidu na kaučima i foteljami, ne idu une više miše, ma kakov miše, njimi se kupuje viskas i samo te fine i skupe stvari. Dodje krstu da i sam taj viskas poi s kruvon, izgljeda bolje neg kakova salama il pašteta. A negda, letila je una sirota, el mačka, za mišon, ćućila po cel dan na njivi i prežala oće li ga uvatiti. Kod kuće je morda dobila u kakovoj kantici zericu mlika kad se krava muzi da lacne, ako se domanula kakove košćice od pilešca, to joj je već bila gozba. Neki svoje mačke, to negda, danas se to tako ne smi, bi te man prijavilo za zlostavljanje i u reštu si prije neg da urdaš krsta, negda nisu ni ranili. Edva da su ča imali i sebi u zube vrć, kamoli mačkami. Moja konšija, teta Jela, Bog je pomiluj i rajska joj vrata otvori, una je vajk divanila vako: sita mačica lovačica, a gladna mačica skitačica. Već moja baba, i nju Bog pomiluj i Božjega se lica nagljedala, una ni tako divanila van da ako je vratar mačji sit da samo leži i spi i da ne lovi. Pa sadaj ti budi pametan.
Al pušćimo to. Mačka ti je bila prorok, bogami je. Kad una sede na sred kuinje i počme se umivat, moja baba se man vata metle i gre kuću mest. - E zač, bako? – pitan ja. A una veli da će neki tuju i kuću rupit jerbo kase mačji vratar umiva da je to to. Jopet ako se jako umiva, ako capon fort dovaća iza uva, to je bilo dajdu doć gosti izdaleka, iz grada. A ako se umiva vratar mačji „ispod repa“, e da je to unda znak dajdu doć – mili gosti.
Eto, tako je to negda bilo.
I.B.