OTOČAC - Prigodnim kulturno-umjetničkim programom i otvorenjem izložbe u petak večer je u Gackomu pučkom otvorenom učilištu Otočac proslavljena 60. godišnjica rada ove ustanove.
12. listopada 1962., prije punih 60 godina, donesena je odlika o osnutku Narodnog sveučilišta Marko Orešković, pravnog prethodnika Gackoga pučkog otvorenog učilišta Otočac, koje današnje ime nosi od 1997. godine.
Danas u sastavu Gackoga pučkog otvorenog učilišta kao ustrojbene jedinice postoje Muzej Gacke i Centar dinarske kulturne zone, a pri Učilištu djeluju Folklorno društvo Otočac, Tamburaški orkestar, Amatersko kazalište Arupium, osnovno glazbeno obrazovanje s odjelima gitara, glasovir i tambura i jedino kino s 3D tehnologijom prikazivanja filmova na području Ličko-senjske županije.
Kako to i priliči, uzvanicima i posjetiteljima se prva obratila ravnateljica Nada Avsec. U svom kratkom izlaganju dala je do znanja da je ova ustanova po mnogočemu bila prva na prostoru Gacke, Like i Krbave: prva projekcija filma i prvi tv prijamnik u Otočcu, prva glazbena škola na ovim prostorima, prva radio stanica u širem okruženju i prva županijska smotra folklora… Dalo bi se tome pridometnuti da je bivše Narodno sveučilište također bilo prvo osnovano, da su prve amaterske kazališne predstave bile u Otočcu odigrane još tamo nekih 70-ih godina prošlog stoljeća (tu se ne računa Maštrovićevo kazalište iz 1884. g., kao ni Diletantsko kazalište između dva svjetska rata), vjerojatno bi se još toga dalo iz dubokih sjećanja izvući po čemu je bilo prvo.
Cijeli program proslave, koji je trajao nekih 90 minuta (ni prekratko, ni predugo) osmišljen je tako da bude zabavan, da bude edukativan i da provede publiku kroz prošlost i sadašnjost Učilišta.
Sve je započelo koncertnim programom Tamburaškog orkestra pod vodstvom maestra Darka Kranjčevića. Mlađahni orkestar, potpomognut Kranjčevićem i Zvonimirom Tonkovićem, a kasnije i s još nekoliko odraslih članova, izveo je niz tamburaških obrada uglavnom slavonskog i srijemskog repertoara, gdje je mogla doći do izražaja sva raskoš tamburaške glazbe. Njima se na pozornici pridružilo Folklorno društvo Otočac izvevši dvije skladbe: Ajde diko, ajde janje moje i Lipo ti je kad se kuruz sije. Iz nastupa je bilo čujno da je društvo dobro izvježbao i da je skladno i milozvučno izvelo ove dvije pjesme. I pokazalo da ne vlada samo domicilnim tradicijskim repertoarom već da je u mogućnosti predstaviti i muzičku izvedbu iz drugih krajeva Hrvatske, što je svakako pohvalno.
Nakon što su utihnule za trenutak tambure, na pozornici je izvedena završna scena iz predstave Milana Begovića Bez trećeg, u izvedbi Marije Rupčić i Darija Erora, kao članova Amaterskoga kazališta Arupium, a koju predstavu je režirala Snježana Orešković, što je publika burnim pljeskom pozdravila. Bilo je zaista dojmljivo pogledati taj dramatični završetak drame.
Nakon isječka predstave, učenice 6. razreda glazbene škole Mia Degoricija i Simona Devčić, pod vodstvom prof. Banke Bernardi, izvele su svaka po nekoliko klavirskih skladbi. Potom je Ženska vokalna skupina Folklornog društva Otočac, koju vodi i uvježbava Vera Dasović, otpjevala skladbu Moj dom, ova skupina ima u posljednje vrijeme sve zapaženije nastupe po Hrvatskoj i po svemu se čini da će izrasti u vokalnu skupinu ozbiljnih vokalnih kompetencija.
A da tamburu i tamburicu ne treba samo svesti na tradicijski glazbeni instrument, tome je posvjedočio gost (koliko je često u Otočcu, moglo bi se već kazati – i domaćin) Darko Čuvidić, inače Slavonac. Čuvidić je na braču izveo tri skladbe: Kanon u D duru J. Pachelbela, Partituru za solo flautu u a molu BWV 1013. J. S. Bacha, 3. Sarabande Bouree Anglaise i na kraju Milovo sam garave i plave I. Tijardovića. Užitak je bio čuti ovu ozbiljnu glazbu u zvuku tambure. Zatim mu se na pozornici pridružio Zvonimir Tonković pa su zajedničkim snagama izveli Sitnu kišu G. Ivanovića i U san mi dođu tambure S. Bogutovca. Time je svečani program bio završen, a posjetitelji i publika su potom pozvani u malu dvoranu na izložbu kroz koju je predstavljeno tih 60 godina rada ove ustanove.
Na kraju valja reći da je ova proslava bila odmjerena, nimalo pompozna, bila je tako urbana (moglo se čuti od publike), napravila je otklon od večernjeg zabavnog programa (što je i moralo biti), ipak je ovo bila proslava velike obljetnice. Nije to bila seoska zabava već pomno promišljen i decentno izveden program, posve primjeren prigodi. Tome je doprinijela i moderatorica programa Ruža Orešković, nekadašnja djelatnica ove ustanove, koja je odmjerenim reminiscencijama i najavljivanjima sudionika dovela program do kraja.
Svakako treba čestitati ravnateljici Avsec i svim djelatnicima Gackoga pučkog otvorenog učilišta da su vlastitim snagama, znanjem i zalaganjem uspjeli dati ovakav program proslave i time poslati javnosti poruku da se na ovu ustanovu, podmađenu novim obrazovanim kadrom, treba u budućnosti ozbiljno računati, da ne treba na kulturi lomiti političke i ine silnice, eksperimentirati, jer je ova materija (kultura) već sama po sebi dovoljno krhka i ne treba puno da se posve raspline. A to bi bila šteta, neizmjerna šteta.
M.K.