OTOČAC – Kvatreni su dani, čera su započele Božićne kvatre. A kasu kvatre, unda vrime bude svakakovo. A uno je svakakovo ve jeseni i s kvatrami i brez kvatar. U kvatrami se vrime minja, stari narod je za nekoga krsta znal reć: ružan ili ružna kaj kvatre. Tili su reć da je neki napagrdan, da je kaj akrap, da je kaj panos, da bi ga se krst preplašil i u sred podne da ga vidi, ma da je bože slobodi. E unda ezna ča je narod mislil i o kvatrami.
A kvatre, une su četira puta godišnje, Najprije dojdedu Grgurevske kvatre, te su u proliće, sveti Grgo je ispal iz kolendara, a bil je 12. ožujka. Druge kvatre su Dovske kvatre, te padadu kako kadaj u lipnju jerbo i Dova šeće, a Mijoljske kvatre su prije Mijolje. I sadaj svaki svetac il blagdan nosi kvatre na prsi, samo sveti Duv na leđi. Tako je divanila baba Reza.
A ve kvatre, Božićne kvatre, osobito je bil važan kvatreni petak. Ka žena bi na taj petak sprela ča kudilje, pa iz vretena vrgla ga na rašak, iz raška skinula kančelo i oprala i osušila, pa s tin kvatrenin koncen sašila maćemu ditetu košuljicu, e tomu ditetu viške nisu mogle niš učinit. Ne bi mu mogle krv cicat i dite, ne daj Bože, umrit. I zato drage žene, preslicu u šake, pljuvat u kudilju, sprest kvatreni konac i sašit ditetu košuljicu i doktura ne treba. A kamoli višak.
Eto tako to velidu Božićne kvatre. Borami da.
I.B.