OTOČAC – Ni toj kaj negda, narod bil ubog i posan. Edva bi dočekal da se čin more omrsit, borami da. Nisu mu se žile čepile od masti, ni bil debeljucan da si mu mogal buvu na trbuvu ubit, puno je i češal pa da je vratra pod kožon poil (Bože nan prosti i ne zamiri) ne bi mu naškodilo. A danaske, poiš ča zerku više, popiješ kaj žmulj vina i evo te vratre na itnoj, ako prije nisi na cemiteru završil. Veli naša baba Maša: - E jađena ti san ga pošla, kasan mogla puist – nisan imala ča, sad kad mogu – ne smin. I dobro baba divani, ni joj lako, čovika snašlo prokljestvo, obil je svega, niš mu ne fali, postal obisan, postal i buzast, te ovo bi, te uno ne bi. Puna kuća svega i „nemaš ča za puist“.
Eto, dočekali smo i ta Sveta tri kralja, a kad dojdedu Sveta tri kralja i masnica se valja. Tako se oduvik vikalo, borami je. Edva dočekaj da se omrsiš. U Božicu se krst omrsi, kako ne, neki pridavi prasešce, neki janješce, a borme je bilo i oni kima je guska, raca il kvočka bila božićna pečenka. Pa kad pasaj Božić, jopet si na glotnoj rani. Ni to kaj danaske, masnice se utačedu više radi običaja neg potribe. A kućeš bolje od masnice, el mrsna – je, sve mast iz nje pišći, ima li puno testa – ima, moreš tri štrudela utakat, ima li ti nekvi karolij – koliko oš, da infrakt man dobiješ. E pa to je unda to! Puna mura, neš brzo ogladnit, moreš bit nako štanji dobar komad dana. A ne ve druge stvari lizi-blizi, dok se dvaput oko sebe okreneš već si gladan i obazdireš se oko sebe kadi ča puist. Kase ti natučeš masnice, kapac si podurat, nego kako. Drži una krsta.
A masnic je bilo svakakovi, receptov ima više vrsti i svi divanidu da je baš taj njev pravi. Vidi, boga ti! Baš taj?
I.B.