OTOČAC – Velidu da je zimi kraj, da joj lako za zdravlje, jerbo se uvatilo veljače. To samo tako velidu, a moremo se još nazimovat i te kako. More nan veljača dat po repu, sve vako maća i kratka.
Danaske je Svićnica, neki velidu da je i Majka Božja Kandelora, a unda uzato gre i pismica: Majka Božja Kandelora: - Pol zime fora; za njon gre sveti Blaž: - Gospe, to je laž. Eto, tako veli pismica, a mi da zima gotova.
Negda je narod imal Svićnicu i znal je kakova će zima do kraja bit, ni bilo Picekov ni Sjerkovićev, ako je na Svićnicu lipo, biće još sniga i studeni, ako je ružno, unda će zima brzo minut. Aj znaj kakovo će danske vrime bit kad se spušćala gusta magla.
A sadaj, sadaj svit okrenul k vratru pa vadi iz kištre snenoga svisca Phila tamo negdi u Ameriki, a kadi bi te gluposti bile neg u Ameriki, pa unda ako taj Phil vidi svoju sinju, biće zime, a ako nema sinje, nema ni zime. I sase mi vako bogobojazni pitamo u čemu je razlika? Na Svićnicu lipo, svizac vidi svoju sinju – biće zime, na Svićnicu oblačno, svizac ne vidi svoju sinju – eto zimi kraja. Izgljeda da je svizac upeljan samo da ni po Božju.
I da, Crikva Svićnicu zove i Prikazanje Gospodinovo, to tako popi, a narod – Svićnica. Jerbo ne nosidu se na mašu badave sviće na blagoslov. Jerbo kad ki umire, kako će umrit ako u ruka ne bude držal blagoslovljenu sviću? Borami je tako bilo.
I.B.