OTOČAC – Biskupije se u srednjem vijeku nisu osnivale eto tako, inicijativa je uvijek poticala od svjetovnih vladara, to nije morao biti sami kralj ili car, često je to bila niža razina vlasti, ona feudalna. A svaki moćniji feudalac je nastojao imati na svom području sjedište biskupije, na taj način mu je rastao ugled među ostalima. Tako je bilo i s Otočkom biskupijom, koju je bulom na današnji dan utemeljio papa Pio II, a na prijedlog kneza Židmunda (Sigusmunda) Frankopana, čije je sjedište bilo u Otočcu. To je Žigmundu bilo jako važno jer je Otočac postao „civitas“ (grad) a ne samo „castrum“ (utvrda). Otočka biskupija je nastala na području Senjske biskupije i obuhvaćala je Gacku (Otočac, Vrhovine, Ramljane, Dabar, Kuterevo, da se odrede okvirno granice biskupije).
Otočka biskupija je imala pet biskupa, neki po svemu sudeći nikada nisu ni bili u njoj, dok su neki od njih barem povremeno stolovali u Otočcu. A neki su bili „velike face“ i u europskim relacijama. To ne treba se tome čuditi jer su se senjski biskupi svim silama trudili onemogućiti otočkim biskupima dolazak u Otočac, odnosno nastojali Otočku biskupiju ukinuti i ponovo sjediniti sa Senjskom. No, ni povijesne okolnosti nisu išle na ruku dugotrajnom opstanku, ubrzo nakon osnivanja umro je glavni mecena, tj. Žigmund Frankopan, a onda je za njegov posjed nastala prava otimačina među braćom i stričevima, da bi na kraju mađarski i hrvatski kralj trajno oduzeo Frankopanima ovaj posjed i stavio pod svoju upravu, odnosno uvrstio u sustav začetaka nekadašnje Vojne krajine.
Nadalje, Osmanlije su napadali na hrvatske zemlje, pala je Krbava i Lika, a iz Gacke je žiteljstvo također masovno iseljavalo zbog martoloških upada i zuluma pa je ovaj kraj 1535. g. već bio pust, osim tvrđavnih naselja u Otočcu, Prozoru, Dabru, Brlogu i Brinju, no to bi nas predaleko odvelo. A kad nema žiteljstva, nema ni vjernog naroda, onda prestaju razlozi i za opstanak biskupije.
Sada se postavlja pitanje kada je Otočka biskupija ukinuta? Odgovor je možda iznenađujući – nikada. Naime, kada se neka biskupija utemelji, ona stvarno ne mora postojati na nekom području ali joj (pravna) osobnost i naziv ostaju. Jer takve faktički nestale biskupije, od antike pa do danas, su papama dušu dale da mogu imenovati pomoćne biskupe u rimskoj kuriji i diljem svijeta, jer svaki biskup mora imati svoju biskupiju, pa makar i na papiru. Tako je tijekom nekoliko prohujalih stoljeća Otočka biskupija bila i ostala naslovna biskupija nekim biskupima koji vjerojatno nikada nisu čuli za Otočac, a kamoli da za njega znaju.
Eto, Otočka biskupija i dalje (papirnato) postoji, na znanje i ravnanje.
M.K.