U Otočcu prerada sirove vune u gnojivo

OTOČAC – Vuna ovaca je oduvijek bila na cijeni, autarkična su društva vunu koristila u svojim domaćinstvima za odjeću, za obuću, za izradu pokrivača i prekrivača, imala je vuna gotovo nezamjenjivu ulogu, osobito u hladnom dijelu godine. I pazilo se na svaki „palj“ vune, uvijek je bilo više potrebe nego vune. A onda je povišenjem standarda vuna posve izišla „iz mode“, malotko se bavi njenom preradom, uglavnom je vuna postala otpad. Jer ovce se mora godišnje jednom ošišati, a kuda s vunom? Uglavnom se bacala u prirodu, a tako odbačenoj treba vremena da se razgradi, navodno čak nekih 90 godina. Nešto se točkasto po Hrvatskoj nastojalo upotrijebiti vunu, za filcanje, za izradu suvenira, ali sve je to malo i simbolično. Onda se pojavila ideja da se od vune može izrađivati izolacija za kuće i slično. Ali ni to nije napravilo veliki pomak.  

Pred koju godinu pojavila se u Ličko-senjskoj županiji Dragica Jerkov, fetiva Splićanka, i krenula u zbrinjavanje vune. Ali je krenula u posve neočekivanom smjeru, odlučila je vunu koristiti kao dušično organsko gnojivo. Jer vuna je u tlu neočekivano dobro prirodno gnojivo.

Jerkov je krenula od Ličko-senjske županije, vjerojatno pretpostavljajući da je tu najviše ovaca i najviše vune. Jer u Hrvatskoj se godišnje baci oko 1.300 tona vune, a u Ličko-senjskoj i Zadarskoj županiji oko 440 tona.

Ali kako vunu napraviti gnojivom? U nitima, u runu, to nije jednostavno i moguće, Jerkov je u suradnji s Kanađanima došla do spoznaje da je rješenje peletiranje sirove vune. Kada je zemlja previše vlažna, vuna skuplja višak vode, a tu vodu lagano otpušta kroz vrijeme. Dušik je kod kemijskih gnojiva opasan, a ovaj iz vune nimalo. Gnojivo od vune hrani biljku tri mjeseca, a kad se potroši i postane prašina, podiže volumen zemlje i kisik, dakle hrani i biljku i obogaćuje tlo.

No Jerkov se sama uvjerila da je proizvodnja peleta od vune lijepa zamisao, ali da je do konačnog proizvoda teško doći. Čime tu vunu prerađivati? Jednostavno nije bilo strojeva na tržištu, uopće ih nije bilo, nisu nikada ni napravljeni. Pa je onda s inženjerima kreiran takav stroj. Potom se pojavio drugi problem, sirovu vunu treba sterilizirati da se kojim slučajem preko vune ne bi prenijele neke zaraze. Odakle sterilizator? I kakav? I to je trebalo riješiti i riješeno je.

Kako to u Hrvatskoj, ali i u Europskoj uniji, biva, trebala je sva sila dokumentacije, nekih tarifnih brojeva, do sada toga uopće nije bilo, trebalo je kreirati nove brojeve za prerađenu sirovu vunu, uglavnom je Jerkov konačno dobila od hrvatskog ministarstva certifikat za svoje gnojivo. Da bude legalno. Je vuna nije bila klasificirana kao otpad, a ni gnojivo od nje nije postojalo kao kategorija organskog gnojiva, već kao poboljšivač tla. Jerkov je konačno uhvatila startnu poziciju u proizvodnji gnojiva od vune pod nazivom Woolee.

Sadašnjim strojevima njena tvrtka Fema d.o.o. Otočac ne može preraditi više od 150 tona vune. Bit će red nabavljati nove strojeve, a ni to ne će biti jednostavno jer  se trenutačno prerađuje vuna pramenke, a u Hrvatskoj postoji šest pasmina ovaca, a za svaku tu vunu jer je različite debljine i čvrstoće trebaju posebni noževi. Iduće dvije godine, dok se posao stabilizira, poduzeće će se zadržati na lokalnoj razini, a onda je plan preći na cijelu Zadarsku županiju. No ima razmišljanja i o Slavoniji, ali to u nekim drugim vremenima.

M.K.