Tragom dojave da je u zid kuće obitelji Tome Markovića Mage u Prozoru ugrađen neki „neobičan kamen“, arheolog Dubravko Grčević zaputio se u zaselak ispod brda Vital provjeriti o čemu se radi, a mi smo ga znatiželjno pratili.
Slijedilo je ugodno iznenađenje, Markovići su sačuvali nekoliko ostataka dijelova građevina iz antičkoga doba koje su se nalazile u rimskom gradu (municipiju) Arupiumu u podnožju Velikog i Malog Vitla (na kojima su Japodi imali svoju dvojnu gradinu).
U kameni zid pročelja u prizemlju kuće tako je ugrađena duguljasta ploča i luneta, a u bočnom zidu komad manjega rimskog okruglog stupa kojemu je vlasnik betonom zatvorio gornji mali otvor. U dvorištu također stoji rimski stup koji služi kao stalak za cvijeće. Fascinirala nas je i strast kućevlasnika prema kamenu općenito i umjetnička sklonost da u prirodnom obliku kamena, nađenom u prirodi ili izvađenom iz zemlje pri oranju, prepoznaje razne predmete i motive. Tako u dvorištu stoji i zbirka kamenih puževa, zečeva, Majke Božje itd, sve prema tome kako ih sakupljač vidi svojim očima.
Luneta i ploča ugrađene između prozora obiteljske kuće doista su lijep primjerak rimske arhitekture, a u vlasništvu su obitelji Marković bile dugo i prije ugradnje u kuću. Arheolog Grčević nam kaže da je vidljivo i kako je na samoj gredi postojao natpis kojega je vrijeme uništilo. Na podlogu nekadašnjega natpisa vlasnik je urezao godinu gradnje kuće - 1969.
- Kamena epistilna greda sa izbrisanim posvetnim natpisom kultnog karaktera vjerojatno je bila posvećena nekom od rimskih božanstava. Uokvirena je profilacijom, a služi kao spolija uzidana u zid obiteljske kuće. Potječe s obližnjega lokaliteta Velikog i Malog Vitla odnosno rimskog municipija Arupiuma. S istog lokaliteta je i luneta, ugrađena iznad epistilne grede, a ona je dio nekoga ranijeg arhitektonskog sklopa, ukrašena biljnim ornamentom u obliku voluta. I gredu i lunetu datiramo u 2. stoljeće poslije Krista, rekao je Grčević.
Još je zanimljiviji kamen koji je kao spolija ugrađen u štalu susjedne kuće. Na njemu je vidljivo nekoliko redaka latinskoga natpisa. Kamen je polegnut tako da slova leže vodoravno, a ne okomito, no najvažnije je da je ovaj izuzetno vrijedan nalaz sačuvan. Kako nam Grčević otkriva, budući da se u prvom retku može pročitati MITHRAES radi se o natpisu koji svjedoči o izgradnji mitričkih spomenika u Gackoj dolini!
Naš se domaćin prisjetio kako su prije više od 40 godina arheolozi iz Zagreba razgledali taj kameni spomenik i kazali mu da tu piše kako je „podignut za dobrobit naroda“. Tada je, kaže, vodio Ružu (misli na arheologinju Ružicu Drechsler-Bižić) preko polja do Oltara, odnosno lokacije gdje se nalazi mitrej s reljefnim prikazom tauroktonije, temeljnoga žrtvenog obreda Mitrina kulta.
Prisjetio se i misteriozne narodne predaje vezane uz Vital koja govori o tome kako kad prođu ovce, zapnu zvonom ili papkom za 'nešto', a nitko ne može pronaći što je to. Također su ljudi davno ranije pri oranju tj. brananju stavljali na branu veliko plosnato kamenje (dok ga je još bilo), a govorilo se za to kamenje da je 'nešto' u njemu, unutar samoga kamena. Tako je mnogo kamenje razbijeno.
Podsjetimo da je rimski grad Arupium počeo nicati nakon Oktavijanovih osvajanja japodskih područja u 1. stoljeća prije Krista. Teže nam je zamisliti da se tada ispod Vitla prostirao grad s antičkim građevinama i hramovima jer mu danas nema ni traga. Razumljivo je da je tijekom kasnijih stoljeća odlična kamena građa raznošena naokolo i upotrebljavana u druge svrhe. Ono što je usitnjeno za podlogu cesta nepovratno je izgubljeno, slično je tako i s onime što je poslužilo kao građa za razne privatne i javne građevine, a rjeđi su primjeri sačuvanih spomenika u obliku spolija.
Očuvano je i nekoliko stupova izmješteno s prvotne lokacije: dva kamena okrugla stupa uz državnu cestu preko Špilnika postavljeni su u vojnokrajiško doba kao provizorni 'graničari' prema Turskoj, jedan takav stup postavljen je na križanje cesta u Podumu, jedan ispred crkve sv. Križa u Prozoru, dok je baza jednog stupa završila kao 'stol od kamena' ispred zgrade područne škole u Prozoru. Preostale pokretne ostatke iz Arupiuma zagrebački su arheolozi tijekom istraživanja 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća prenijeli u Arheološki muzej u Zagrebu, poput kamenog sarkofaga i različitih žara.
Dva su poznata primjera sačuvanih spolija: nekoliko rimskih spomenika svojevremeno je ugrađeno u crkvu sv. Križa u Prozoru i u kapelu sv. Franje u Ličkom Lešću (17. st.). Na taj su način zapravo sačuvani. Na isti je način rimsku ostavštinu sačuvala i obitelj Marković iz Prozora.
Tako da prozorski "rimski muzej" na otvorenom čine: mitrej Oltari, kameni "graničari", stup ispred crkve sv. Križa, "stol" ispred škole, zapis o mitričkim spomenicima i detalji rimske arhitekture kao spolije u građevinskim objektima Markovića, te u podnožju samog Vitla natpis bogu Jupiteru i rimski kamenolom.
Tome treba pridodati i spomenike unutar crkve sv. Križa. Ona je prema starim zapisima sagrađena na umjetnom brežuljku gdje je bio rimski hram božice Dijane. Neki kažu da je u pitanju zapravo bio Prijapov hram jer je reljef boga Prijapa ugrađen u zvonik crkve. U crkvi su za sada evidentirana i 4 kamena bloka, baze nekih rimskih skulptura, od kojih dva imaju latinske natpise.
Taj "muzejski" popis zasigurno ćemo i dalje nadopunjavati.
M.K.G.