Je li otočki gradonačelnik – političko prepuklo siroče?

OTOČAC – Politička scena u Otočcu (ako takva uopće i postoji, dvoje mnogi) je nadasve fluidna. Ona je poput fatamorgane, sad je vidiš, pa opet za trenutak nestane, a i onda kada je vidiš – pitanje je li to stvarnost ili prikaza. Neki vole reći da je gradska politička scena u potpunom rasulu, drugi da je tek u političkoj protoplazmi, da je to nešto nedefinirano ili barem da je teško takvo stanje definirati. Ma koliko ljudi, toliko mišljenja, valjda je to u pitanju.

No, kada se malo bolje sagledaju stvari, onda se ne treba otimati zaključku da je otočki gradonačelnik – političko siroče. Vodi on neke svoje ratove i bitke, nije član (barem što se zna) niti jedne stranke, politički sam posve sam, nitko nije stao iza njega, govoreći stranački. Ni s koje strane. A kada dijete nema ni oca ni majke, onda se za takvo dijete veli da je – prepuklo siroče, tuga nad tugama, teške sudbine da teže ne može biti. Je li otočki gradonačelnik prepuklo siroče, ili samo siroče kojemu negdje u zavjetrini stoji politički otac?

I zaista, dok se Otočac uzburkan gradonačelnikovom nakanom da dokonča Hrvatskom radiju Otočac, dok se šalju poruke, dok gradonačelnik okreće pilu naopako, dok se izvrću teze tko je sve tome kriv (a dobro je znano tko iz svoga hira ne uplaćuje novac građana iz proračuna za potrebe radija), stranke šute. Sve!

Šuti i Lipo, stanka koja je neformalno stala iza njegova izbora za gradonačelnika. Jest da je pitanje postoji li gradska organizacija te stranke u Otočcu, prije izbora je instalirana povjerenica (od povjerenja), ali dalje se ništa od te stranke čulo nije. Kao da ni ne postoji (možda i ne). Ni da podržava gradonačelnika, ni da staje u njegovu obranu. Muk! Zašto?

Ne čuje se od te stranke ni iz njena sjedišta ništa, iz Gospića (stanka je lokalna karaktera), tamo je centrala, šuti Lipo u Gospiću kao da u Otočcu teče med i mlijeko, a ne da Otočac zaudara po političkoj bljuvotini. Ni glasića, ni besjede da Lipo stoji uz otočkoga gradonačelnika, da mu daje podršku u ukidanju HRO-a, da se oglasi, ma bilo kako da se oglasi. Jamačno iz toga treba izvući neku političku pouku.

Evo nekih koje se mogu ćuti među narodom, svijetom na ulici:

Otočki gradonačelnik je ušao u izbore kao nezavisni kandidat (kandidat grupe birača), nikakav kandidat stranke Lipo pa što mi imamo s njim?, jest da je bio na županijskoj i gradskoj listi ispred te stranke (formalno ne kao član stanke), ali kao kandidat za gradonačelnika nije, uostalom nije ni bio prvi izbor kojeg bi stranka podržala kao kandidata u Otočcu, jedva je izguran pa ...

Otočki gradonačelnik je dovoljno snažan da ugasi HRO baš kako je to svojevremeno učinjeno s gospićkim radijem, model ima, mustru ima pa neka se pokaže i dokaže je li to u stanju, nije to ni u Gospiću lako išlo, potrajalo je koju godinu, ispit je to njegove političke snage, jedno su riječi a drugo su djela, pokažde se ...

To što se u Otočcu događa dovoljno je gadljivo da je mudro u to se ne pačati, neka se koprcaju sami u svojoj nečisti (nije im to prvi put) pa što bude, bolje da pred njihovim vratima „igra mečka“ nego kod nas (bilo je dosta s otrovnim smećem, nitko kriv od nas lokalaca, uvijek drugi krivi, našli „pedra“ iz Otočca i dosta toga).

Zašto bi se mi išli zablatiti otočkim gnjusarijama, pustimo da se oni „vrpaju“ sami, a kada se to riješi već kako će se riješiti (nekako hoće) e onda ćemo dati „priopćenje“ i stati na stranu onoga što je prevagnulo.

Tako se o ovome govori na otočkim ulicama, među ljudima, ima tu još raznih varijanata i podvarijanata, ali to bi nas predaleko odvelo da sve objavimo. Bit će već prigode, tek je počelo.

U ovakvoj konstelaciji snaga i političke magluštine teško je sve jasno razaznati, ali bez obzira na slabu vidljivost i te kako je jasno „što se iza brda valja“. Otočcu, nažalost, ništa dobro.

M.K.