Povodom 150 godina otočkoga kamenog mosta

OTOČAC - Ovaj naš vremešni kameni starac što nadsvođuje rijeku Gacku i povezuje otočki Gornji i Donji grad i što strpljivo podnosi svakodnevnu težinu i tutnjavu stotine vozila, izgrađen je prije 150 godina.

Sedamdesetih godina 19. st. reguliran je vodotok rijeke Gacke te je veća količina vode izgradnjom kanala usmjerena prema Švici. U okviru tih radova izgrađen je 1876. godine i novi kameni most preko Gacke u Otočcu na mjestu prijašnjeg dotrajalog drvenog mosta. Radovi su trajali tri godine, a izvodio ih je riječki poduzetnik Katarinić - uklanjanje drvenog i izgradnju kamenog mosta - uz ukupni trošak od 74.000 forinti.

Inače je 19. stoljeće vrijeme izgradnje kamenih mostova umjesto dotadašnjih drvenih. Tako je prije otočkoga mosta na području Gacke, Like i Krbave najstariji most onaj izgrađen u Brinju preko potoka Radetić (Brinjaci kažu preko Gate) - 1801., potom u Gračacu preko Otuče – 1814., u Gospiću most preko Novčice – 1830., u Kaluđerovcu most preko Like – 1836., u Metku most preko Glamočnice – 1840. i u Budaku most preko Like – 1852. godine.

Svaki ovaj most priča je za sebe, a kameni most u Otočcu ima zanimljivu priču drugačiju od ostalih. Od svih nabrojenih mostova otočki most ima najširu prometnu površinu, širina kolnika iznosi 6,58 metara, a ukupna širina s kamenim ogradama je 7,70 metara. Gacku premošćuje samo jednim otvorom, a raspon svoda iznosi 13,60 metara. Svod mosta izgrađen je od crnog vapnenca koji je dovezen iz kamenoloma kod Žute Lokve, dok su ostali dijelovi mosta bili izgrađeni od sivog vapnenca iz nekog kamenoloma u blizini Otočca.

Arhitektonska posebnost otočkoga mosta je što visina luka, ako se uopće može nazvati lukom, iznosi svega 1,82 metra. Time je most u Otočcu definitivno najspljošteniji most među nabrojenim, ali i mnogima drugim mostovima. U prvoj verziji projekta bio je čak još spljošteniji, strjelica je iznosila samo 95 cm, no povećana je dvostruko radi sigurnosti.

Graditelji mosta pomučili su se dok su ga uspjeli podići. Problemi su nastali odmah na početku. Prilikom zabijanja pilota u muljevito tlo došlo je do njihova propadanja, pa ih se moralo nastavljati. Kad je dovršen svod mosta i skela već uklonjena, došlo je do daljnjeg propadanja što je prouzročilo rastvaranja u petama svoda te su se nastale rešetke sve više povećavale i prijetilo je rušenje cijeloga svoda. Graditelji su morali ponovno podići skelu i popraviti kako se da. Nastale rešetke ispunili su olovom. To je spriječilo rušenje.

Nadolazeća desetljeća kada je most postao dio prometne državne ceste kroz Otočac, a posebno zadnje desetljeće u 20. st., pokazat će da konstrukcija mosta nije najsretnija jer je došlo do slijeganja cijelog mosta uslijed povećanja tranzitnog i teškog prometa. Slijeganje nije bilo jednako u svim dijelovima mosta, pa je gornja strana mosta postala valovita. Iz svoda je ispadalo kamenje i izobličenja su bila vrlo očita. Strahovalo se i da će most odjednom popustiti, osobito zbog količine prometa koji se za jug Hrvatske tijekom Domovinskog rata i kasnije odvijao preko Otočca. Napokon, 2000. godine most je obnovljen. Na ogradi mosta danas su čak i ulične lampe koje oponašaju starinske fenjere koji su nekoć, prije električne energije, osvjetljavali most. Nakon uspješne rekonstrukcije, preslagivanja postojećeg kamenja i dodavanja novog u produženju ograde, most i dalje predstavlja značajan graditeljski pothvat 19. st. velike ambijentalne vrijednosti.

Svjedoci smo da gradska šetnica uz rijeku Gacku u Otočcu pruža neponovljiv doživljaj rijeke, ali i - kamenog mosta. Kao da ga nismo imali prilike prije uređenja šetnice doživjeti kako zaslužuje. Tim više što je nedavno nadodan i dio šetnice koji vodi ispod mosta. Uređenje ove šetnice možemo nazvati jednim od uspješnijih urbanističkih rješenja posljednjeg desetljeća.

M. K. G.

Foto: Ogranak MH Otočac