Sinoć nastavljeno predavanje i predstavljanje knjige T. Košćak

OTOČAC – Sinoć je u velikoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta nastavljen program znanstveno-stručnog skupa Otočac, Brinje i Vrhovine u Domovinskom ratu -  Gacko bojište, a kojeg je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Otočcu.

Večer je počela o Stradanjima hrvatskoga civilnog stanovništva na okupiranom području Općine Otočac 21991/1992. godine. Izlaganje je imao dr. sc. Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest, kao jednog od suorganizatora ovog skupa.

Dr. Raguž se osvrnuo na raspoložive podatke o civilnim (hrvatskim) žrtvama rata na privremeno okupiranim područjima bivše Općine Otočac, a koji je zahvaćao nekih 30 posto njena teritorija. Iako je veliki broj Hrvata pobjegao od srbijanskih odmetnika i tako spasio živu glavu, dio mahom starijeg žiteljstva je ostao i bio na najsvirepije načine likvidiran. Posebno je po svireposti dr. Raguž istako dabarske žrtve, nije pred publikom htio opisivati kako je to učinjeno, no naglasio je da su to možda najmonstruozniji zločini u Domovinskom ratu u Hrvatskoj uopće koje su počinili dušmani.  

Potom je slijedilo predstavljanje knjige Tine Košćak Spomenici braniteljima Gacke: spomen-obilježja poginulim braniteljima na gackom i drugim bojištima. Knjigu su predstavili predsjednik Ogranka MH u Otočcu Anđelko Zdeslav Kaćunko, potpredsjednik Ogranka Milan Kranjčević i sama autorica.

Kaćunko je naglasio važnost objavljivanja ove vrste štiva, kao zahvali svim hrvatskim braniteljima koji su utkali svoje živote u tkivo domovine Hrvatske. Istakao je tu važnost svih memorabilija, spomenika, spomen-ploča, imena poginulih branitelja, svega onoga do čega je jednom narodu stalo u borbi za svoju slobodu. Govorio je o potrebi brige o svojoj prošlosti, ljudima koji su je činili i obvezi živućih da to dalje njeguju i nastave.

Kranjčević je govorio o prolaznosti trenutka, o kolektivnom zaboravu, ali i o fenomenu poznatom kao damnatio memoriae, poznatog još iz antičkog svijeta, a usavršenog u komunističkim režimima (Staljin, Tito). Iskazao je divljenje autorici Košćak koja se, iako nije domicilna, latila evidentiranja većine, ako ne svih, spomenika poginulim hrvatskim braniteljima ma odakle oni bili na Gackom bojištu, obuhvaćajući i one branitelje koji su poginuli i van tog bojišta, npr. na Velebitu, u Dalju ili Vukovaru.

Autorica Koščak je opisala vrijeme i način nastanka ovog štiva. Ono je krenulo u osnovnoj školi, gdje autorica i radi, za potrebe vjeronauka. Trebalo je to biti skromna elektronička prezentacija nekoliko spomenika. Potom je sve to palo u fazu čekanja, da bi se opet nakon duljeg vremena razvijala ideja da se obuhvati čim više spomenika. U konzultaciji s Kaćunkom dogovoreno je da bi bilo dobro i lijepo obuhvatiti sve spomenike, i one u Otočcu i njegovoj okolici, Brinju i njegovoj okolici, Čanku, Velebitu i već gdje ih ima, a radi se o domicilnima poginulim braniteljima ili braniteljima ma odakle došli a koji su poginuli na Gackom bojištu. Potrajalo je to dok je sve prikupljeno, da bi na kraju sve rezultiralo ne brošurom nego pravom knjigom.

Na kaju predstavljanja su prvopričesnici, koji pohađaju matičnu Osnovnu školu Zrinskih i Frankopana, pod vodstvom vjeroučitelja Daria Koščaka izveli prigodnu pjesmu i tako dodatno uveličali ovaj lijepi događaj.

M.K.