Navik on živi ki zgine pošteno

OTOČAC – Navikli smo se na naziv urota, a na radi se o uroti već u pobuni, pravu na pobunu protiv vladara koji ne štiti interese naroda. Jer i u školi smo učili da je Zrinsko-frankopanska urota. Taj narativ je preuzet iz Austrije. Jer taj događaj je svatko na svoj način vidio i definirao, ovisno o političkim ciljevima i nacionalnim politikama. Kako Hrvatska, nažalost, nije u to vrijeme bila samostalna država, već dio Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva, odnosno pod vlašću bečke Carevine, prihvaćen je i taj naziv. A istinski naziv bi bio pobuna, pobuna protiv kvarne i dvolične politike bečkog Dvora. 

A valja se prisjetiti da je na se na današnji dan u Bečkomu Novom Mjestu, ili kako neki vele – Bečkom Novogradu, dogodio glavosjek grofa Petra Zonskog i markiza Frana Krste Frankopana. Bio je to rezultat neuspjele pobune protiv pokvarene i izdajničke politike bečkog Dvora.

Razlog pobune je bilo sklapanje samotnoga mira s Osmanlijama. 1664. godine carska vojska je strahovito razbila Turke kod sv. Gottharda u Gornjem Pomurju. Ali car Leopold I. tu pobjedu ne koristi za daljnje oslobođenje okupiranih područja od Osmanlija, već sklapa Vašvarski ili kako su ga zvali Hrvati i Mađari - Sramotni mir, s uvjetima kao da su Osmanlije odnijele pobijedu. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor jer su Osmanlijama vraćeni svi oslobođeni teritoriji. To je potaklo hrvatske i ugarske vođe da se udruže i da se protiv carske vlasti pobune.

Car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše početkom travnja 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino – smrt. Egzekucija je izvršena na današnji dan te 1670. g.

Kosti Zrinskoga i Frankopana prenesene su 1919. u zagrebačku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: Navik on živi ki zgine pošteno.

M.K.