OTOČAC – Baba Jevica eno sva nigdi, potonule joj lađe. A kako i nejdu, moradu. Jerbo je baba sašla s umi, a kako i ne će kasu čerišnje po 35 uerov kila ili 264 kune. I to, majke ti janje z drugoga kraj svita, iz toga nekvoga Čileja, baba ni ne zna kadi je to.
Zobala bi baba čerišanj, ni da ne bi, al 264 kune vragu oči kopljedu. I sadaj se una jadna sva raspametila, pa kriva država, pa kriv Plenković, pa kriv Tramp, svi krivi ča su čerišnje po 35 eurov kila. Smulila i rubac, raspeljušala vlasi, samo joj fali metla i more kudaj oće, el vrag, el baba.
Provamo mi nju tišit, pa nemoj tako, pa umiri se baba, al ne da se una, oće čerišanj pa oće. – Dobro, baba, koliko ti imaš ti novčićev? Ćapa se za žep zaslona i vadi rupčić, u rogljiću su svezani novci. Odveza una i pokažuje na dlanu, ne zna una koliko, ne razumi se u te eure, niš ne razumi. Brojimo mi te eure, kad uno 2 eura i šesnajst centi. – Baba, imaš 2 eura i šesnajst centi. – El to koliko, a? – pita una. – Maaaa, me je – velimo joj, a ča ćemo reć. - A koliko bi to bilo unda čerišanj, a? – ne da se una. – Paaaa, to bi ti bilo ... to bi ti bilo ...ma ne bi to bilo puno. – Koliko, koliko? – ne da se otrest kaj ni gusti šmrkalj iz rukava. Al srićon se tote najde snaja: - Baba, to bi ti bilo negdi pet-šest dek čerišanj. – Toliko? – E toliko? – Vidiš li ti nač smo mi vu državu dotitrali, a ? Da krst ne more kupit ni kilu čerišanj. Van da na komad kupuje. -... A koliko bi to bilo na broj, ča veliš? – E ča ja znan kakove su čerišnje, esu li krupne il sitne. – Nako po priliki ... – Pa po priliki, to ti je morda, to ti edna šaka čerišanj. – Edna šaka?! Jadna ti san pošla. O državo, nač si došla, da ja neman za kilu čerišanj ... baba Jevica razlaže ki je sve kriv za skupe čerišnje.
Nami ta babaina jadikovka dodijala pa okrenuli ćurak napako. – Baba, aj ti nami reci kasu čerišnje rajale u veljači? – Nigda! – ispali una kaj iz topa. – Nako po duši reci kad bi ti pozibala ku čerišnju? – Pa kako kad!? Kad sazoridu, eto kad. – El to morda bilo kasno u proliće? – Ije! – E pa ča sadaj ti tote kukaš za čerišnjami u veljači? Kad ji dosad nisi ila, i ve godine doživila, ča sad treba mrnjavkat i po državi pljuvat kako su čerišnje u veljači skupe. Iz još, Bog te ubil, iz Čileja. ... Evo ti jabuka, zami žličicu i koplji, i nako zubi nemaš. Una njezine čerišnje, m!
I kase krst malo bolje porazmisli u voj svojoj glavi, ča treba kukakt nad črišnjami u veljači?
I.B.