Opasnost po zebrama

OTOČAC – Otočac je premrežen kamerama, snimaju one odasvud a da prolaznici i ne znaju da ih se snima. Obrazloženja su razne prirode, od one da će se lakše identificirati počinitelji nekih nečasnih dijela, do toga da će se lakše moći utvrditi tko je koga nagazio na pješačkom prijelazu.

Kada se radi o pješačkim prijelazima u Otočcu, doista su to mjesta velike opasnosti. Pokatkada se čini kao da ih ni nema, vozači automobila se ne zaustavljaju, ne propuštaju pješake preko prometnice. To je jako česta pojava, i nisu u pitanju samo domaći „neodgojeni“ vozači, ima tu i stranaca iz finih zemalja poput Švicarske, Njemačke, Italije, da ne nabrajamo dalje.

S druge strane i pješaci se ne ponašaju onako kako bi im nalagali razlozi sigurnosti, a to je pogledati najprije lijevo, pa desno, sačekati da se automobil zaustavi na zebri i onda prijeći, a ne „bacati se“ na zebru. Ima ti toga, naravno da ima, a sve pod obrazloženjem „pješaci imaju prednost“, imaju, ako ih kakvo vozilo ne zvekne pa eto ti „prednosti“.

O otočkim zebrama se može štošta reći, a neka kao loš primjer posluži ona koja vodi od gradskog parka (od spomenika poginulim hrvatskim braniteljima) prema zelenoj tržnici, odnosno Ulici kralja Zvonimira. Ta zebra je obilježena tako da se njenim prelaskom dospijeva na – zelenu površinu, odnosno terasu jednoga kafića. I nije rijedak slučaj da se baš tu parkiraju automobili (ne bi smjeli i kažnjivo je) pa pješaci ne mogu preći ni do zelene površine na terasi već se kolnikom provlače do kućnog prolaza nešto istočnije od zebre.

Možda bi stvar bila puno jednostavnija da je zebra ocrtana ukoso, od gradskog parka pa prema slobodnom kućnom prolazu. I sigurnija.  Ali na svako ovakvo pitanje, jamačno da će stići odgovor „struka zna“. A vidimo kako „zna“.

M.K.