OTOČAC – Vrijeme je Korizme, naravno za one vjerujuće, onima drugima to ne znači baš ništa. No, onima kojima to mnogo znači, vrijeme je to molitve i pobožnosti Križnnog puta. Redovito se na misama, osobito nedjeljnima, u crkvama prakticira pobožnost Križnog puta, gotovo pa da nema crkve sa slikama svih 14 postaja Križnog puta.
No, Otočac je eto blagoslovljen pa ima i vanjski Križni put, na Fortici, u prirodi, na brdašcu usred grada kojega su nekada davno nazivali Mons Calvaria (Brdo Kalvarija). A sam taj naziv implicira da je postojao i Križni put, čije su postaje vjerojatno bile označene drvenim križevima. Prvi trag nalazimo zapisan sredinom 17. vijeka, vremenom je ta pobožnost očito pala u zaborav, a u suvremeno je doba ponovo revitalizirana nakon postavljanja 14 kamenih stela Križnog puta i Uskrsnuća.
Kako je ovih dana objavljena u medijima vijest da je negdje u Dalmaciji postavljen Križni put na ogromnim stijenama, od kojih svaka teži po više tona, dakle da su impresivnih težina i veličina, bilo je i upita zašto je otočki Križni put tako skromnih veličina i dimenzija. Odgovor je jednostavan, Fortica je premaleno brdašce da bi se tamo mogli postaviti takvi megaliti, nadalje dužina Križnog puta na Fortici je kratka da bi otrpjela takve kamene gromade, sličilo bi to više na nekakav „stonehenge“ nego na Križni put (Bože nam oprosti na samu pomisao usporedbe). Poznavatelji umjetnosti su upravo zbog umjerenosti i odmjerenosti otočki Križni put silno nahvalili, ističući ga kao lijep primjer spoja umjetnosti i prirodna okoliša.
M. K.
Foto: M. K. G.