KOMPOLJE – Ide vrijeme, prođe rok … - mogli bismo nastaviti poznate stihove pjesmice Augusta Šenoe Postolar i vrag, no nije zgodno, radi se o crkvi, a crkva i nečastivi, nije baš spojivo.
U kompoljskoj crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika su neveliko „malvarski radovi“, za one koji slabije barataju ovim starim pojmovima – ličilački radovi. Došlo je i do toga, a nema se baš vremena to rastezati, nestrpljiv je izvođač radova, a bome i don Angjelo, približava se „letnja Stipanja“, a crkva do tada mora biti „cakun-pakun“ gotova.
Već krajem tjedna nabačene su samo probne boje, da se vidi kako će to izgledati, odnosno da se utvrde konačne nijanse. Sasvim je nešto drugo vidjeti na trakicama kataloga boja neku boju, a posve drugo kad se ona „rasprostre“ po zidu. Čini se da je ova probna žuta malo „prežuta“, da će valjati skinuti je bar za dvije nijanse prema svjetlijemu, odnosno da će trebati biti jako pažljiv na „hladnu“ modru boju koja dolazi na „nebo“.
M. K.