KONPOLJE – Je da su zakasnili Konpojčani, je da je zakasnil i sveti Nikola, sve zakasnilo, tekar 10. prosinca sveti Nikola došal dici dilit dare. Al, jopet, jopet, red se bilo opoštenit, red se bilo izimat toga ča se zakasnilo. Dica su u kvartiru imala priredbicu, imali su uni pripovitkice, glumili su, dozivali svetoga Nikolu. Red je bilo don Angjelu i mamami i ćaćami podnadit se, z dicon dolazit na prove, ta nejdu se prdačit ne samo pred svetin Nikolon već i pred drugin sviton. Bila nedilja, maša, sav verni narod se posukal u kvartir, igla ni mogla stat koliko naroda. Pa sadaj ti glumi kate trma drma.
Al dica su bila dobra, i „sveti Nikola“ ni za dicon zaostajal, poditinjil i un, sve su dobro odigrali i odglumili. I unda je došal drugi sveti Nikola; kase već zakasnilo red je imat dva sveta Nikole, pitadu se dica da kako to, ni bilo lako reć kako. Svudaj po svitu edan, a u Konpolju odedanput pa – dva sveta Nikole. Sva pitanja su prestala kad je edan od nji otvoril vriću i podilil dare. Nu!
A još se edna mora reć, bil tote i novinar iz Glasa koncila, sve slikal, s vernin (i nekima malo manje vernin) narodon divanil jerbo će župa Konpolje izać ve nedilje u Glasu koncila. Bilo to spreše, neka druga župa odustala, a kako don Anjelo razumi ča je to kate takova medijska preša stisne, un pristal da novinar dojde i da Konpolje osvane u Glasu koncila. Bez pripremov, nako kaj kad poplava nanese, samo se ufat uBoga da će novinar ča od toga izvuć. Valjda oće, ne toliko siću Konpolja koliko siću Glasa koncila.
M. K.